субота, 5. новембар 2011.

Havanski bison


Temperament
Havanski bišon je prirodni pratilac: nežan i osetljiv. On postaja vrlo vezan za svoju ljudsku porodicu i odlično se slaže sa decom. Vrlo srdačan i zaigran sa visokim stepenom  inteligencije. Ovi psi su veseli i vrlo društveni i slažu se dobro sa ljudima, psima, mačkama i drugim kućnim ljubimcima. Havanezeri lako savladaju obuku poslušnosti.
Ovaj radoznali mali pas voli da promatra šta se događa oko njega. Osetljivi su na ton ljudskog glasa i neće slušati ako osete da su jači od svojih vlasnika. Ne trpe oštru disciplinu i strogu dresuru. Vlasnik mora sa bude smiren, a istovremeno da poseduje prirodni autoritet. Havaneseri imaju dugu reputaciju cirkuskih pasa, verovatno zato što brzo uče i uživaju da ugode ljudima.
Neki havanezeri vole da laju, ali možete da ih naučite da to ne rade, jer im lajavost nije prirodna karakteristika. Najbolje je da ih, dok su još štenci, učite da ne laju bez razloga, jer to kasnije može da im pređe u naviku.
Iako mali, ovaj pas je odličan stražar koji će vas uvek obavestiti kad neko nepoznat ulazi u kuću. Ali, kada vidi da vi gosta rado dočekujete, sledeći put će mu se i pas radovati. Ukoliko nije dobro socijalizovan, havanski bišon može da bude stidljiv prema nepoznatima iako mu stidljivost nije urođena. Ovaj pas živi za svaku vašu reč ili gest. Po prirodi nisu ni agresivni ni povučeni, ali mogu da postanu, ako nemaju adekvatnu ljudsku negu. Ne zaboravite na njegove prirodne potrebe i nikada ga ne tretirajte kao bebu ili igračku. Ne dozvolite mu da razvije “sindrom malog psa”.
 
Istorijat
Za vreme revolucije u Francuskoj, Rusiji i na Kubi, havanski bišon je skoro istrebljen. I danas je redak na Kubi. Rasa je krizu doživela početkom XX veka, ali je u poslednje vreme popularna, zahvaljujući odgajivačima mahom iz SAD. Ova pasmina pripada bišonima. Havanski bišon potiče sa Kube, od ranije rase Blanquito de la Habana (havanski svileni pas) koji više ne postoji. Havanskog bišona je gajila kubanska aristokratija tokom XVIII i XIX veka. Kovrdžavi bišoni (bichon frese) su iz Evrope doneti na Kubu u XVII veku, gde su se adaptirali na klimu i uslove. Ipak, u takvim uslovima evropski bišon je pretrpeo promene, smanjio se u odnosu na prethodnika i dobio potpuno belo krzno mekše, svilenkaste teksture (Blanquito de la Habana ). U XIX veku, na Kubi su postale omiljene francuske i nemačke pudlice, pa su ukrštane sa tadašnjim blankitom da bi se dobio današnji havanski bišon. Havanezer je uzgajan tokom XIX i XX veka i bio je omiljeni porodični ljubimac kubanaca.
Uzgoj havanezera u SAD počeo je tek nakon 1960. godine, kada su Kubanci masovno emigrirali u Ameriku noseći sa sobom i svoje ljubimce. Većina njih se naselila na Floridi. Američki uzgajivač Gudal je sakupljao havanezere sa papirima od Kubanaca i počeo da ih uzgaja, tako da je prva legla dobio 1974. godine. Tako je rasa spašena od istrebljenja. Havanezere su priznala kinološka udruženja prilično kasno, tek nakon 1990. godine. U Nemačkoj su se 80-ih godina u leglima, pored klasičnih havanezera, pojavili i malo drugačiji, sa kraćom dlakom. Nazvani su kratkodlaki havanezeri ili šavanezeri. U početku se mislilo da je reč o grešci, ali se ispostavilo da je do promene došlo zbog spajanja recesivnih gena. Šavanezeri nisu kvalifikovani za izložbe, ali su potpuno zdravi psi.
 
Uslovi odgoja i nega
Havanezeri odlično prihvataju život u stanu. Veoma su aktivni u zatvorenom prostoru i nije im neophodno dvorište. Ovi psi ne teba da žive u dvorištu niti u kućici za pse.
Zaigranom malom havanskom bišonu je potrebna svakodnevna šetnja. Spadaju u pse kojima nije potrebno previše treninga. U toku šetnje, vodite računa da pas uvek ide pored ili iza vas, jer vođa uvek vodi “čopor”, a ljudska porodica je za psa čopor. Budte mu adekvatan gazda, jer to je važno da bi pas bio stabilan i srećan.
Nega duge dlake havanezera je zahtevna. Možete da ga šišate, tako se lakše održava. Ipak, ako mu negujete dugu dlaku, morate je četkati najmanje dva puta nedeljno. Postoji na tržištu i losion koji sprečava da se dlaka zapetlja. Treba mu skraćivati dlaku između prstiju na šapama. Havanski bišon se skoro uopšte ne linja, a sva mrtva dlaka se može otkloniti četkanjem. Redovno mu proveravajte oči i uši. Ukoliko se uši redovno ne čiste, može da dobije infekciju. Havanezer bi trebalo uvek da izgleda razbarušeno i bezbrižno, u tome je njegova lepota. Ako ga naviknete na skraćivanje noktiju dok je štene, biće lako da to uradite i kad poraste. Zube mu perite nedeljno, takođe počnite dok je još štene.
Ova rasa je pogodna za ljude koji imaju alergiju na pse (ne važi za kratkodlake havanezere koji se linjaju).
 
Zdravstveni problemi
Havanski bišon je prilično zdrav i otporan pas koji dugo živi. Mogući zdravstveni problemi su: isčašenje patele, displazija lakta, šumovi na srcu i katarakta. Kontrolisanim uzgojem se smanjuje verovatnoća od oboljenja.
 
Životni vek 14 do 15 godina
 
FCI standrard:
 
Telo: Nešto duže od visine grebena, zaobljenih rebara. Bokovi dobro prikupljeni. Leđna linija se produžava u dobro padajuće sapi.
 
Noge: Ravne, suve, šape su blago duže sa suvim prstima.
 
Rep: Visoko nošen u obliku vladičanskog štapa. Obrastao dugom, svilenkastom dlakom.
 
Glava: Ravna i široka lobanja, čelo malo ispupčeno.
 
Oči: Prilično velike, veoma tamne, prvenstveno crne. Bademaste.
 
Uši: Prilično visećeg špica, najčešće sa jednim blagim pregibom. Nešto podignute, upravljene ni u stranu niti čvrsto priljubljene na obraze.
 
Njuška: Prillično uska, veoma ravna. Obrazi nisu izraženi. Dobro jedna sa drugom dodirujuća vilica. Crn nos.
 
Dlaka: Više je priležuća, prilično meka. Obrazuje snopiće koji se završavaju blagim zavojima.
 
Boja: Veoma retko čisto bela. Više ili manje tamno pšenično žuto, žuto-braon (duvan- sko braon), sivo ili belo sa velikim oznakama u navedenim bojama.
Dlaka srne biti trimovana na njušci, ipak je pogodno da ostane prirodna.
 
Masa: Ne preko šest kilograma.
 
N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Нема коментара:

Постави коментар