уторак, 1. новембар 2011.

Engleski Koker Španijel


Temperament
Engleski koker španijel je inteligentan i snažan pas. Živahan je, veseo i umiljat, ljubazan, nežan, razigran i odan. Izuzetno se lepo slažu sa decom. Rado udovoljavaju vlasniku, smatraju se idealnim psom za druženje i pratnju. Obično su veoma druželjubivi, prihvataju nepoznate ljude, ali ako nisu dovoljno socijalizovani, umeju da budu rezervisani prema strancima. Lako prihvataju ostale kućne ljubimce, na primer mačke.
Razlikuju se dva tipa kokera: „poljski“, koji se trenira za lov i „izložbeni“. Oba tipa su energični i potrebna im je svakodnevna vežba, ali „poljski“ tip ima više energije, pa zahteva i više treninga. Nivo dominacije kod ove rase varira. Reaguju na ton ljudskog glasa i neće da slušaju ako osete da su jačeg kraktera od vlasnika, ali ne podnose ni previše oštar ton i grubu dresuru. Ako niste tip koji ne ume da uskladi strogost sa smirenošću, za vas je ipak neko pokornije štene od kokera. Temperament kokera takođe varira i zavisi od odnosa psa sa gazdom kao i od načina i tipa dresure. Važne su svakodnevne šetnje sa psom, tako da pas uvek bude iza ili pored čoveka, a nikako ispred, jer u tom slučaju pas sebe vidi kao vođu „čopora“. Jako vole vodu i plivanje.
 
Poreklo
Prvi podaci o postojanju španijela dolaze iz opisa Gastona Fibusa (Gaston Phebus) u 14-om veku. Ipak, tek 500 godina kasnije, engleski španijeli su podeljeni u 7 rasa: Klamber, Suseks, Velški Špringer, Engleski Špringer, Poljski (Field), Irski Vodeni (Water), i Koker. Sve ove rase su nastale od španijelske vrste pasa uvedenih u Englesku mnogo vekova pre. Koker i Špringer su razvijeni zajedno, sa jednom razlikom, veličinom. Ova ih je osobina razlikovala sve do 1892. kada ih je Kinološki Savez Engleske (Kennel Club of England) priznao kao različite rase. Kasnije, u 1940-im, Američki i Kanadski kinološki savez je priznao Engleskog Koker Španijela kao posebnu vrstu u odnosu na Američkog Koker Španijela. Ime Koker (Cocker) dolazi od engleske reči woodcock, što znači šljuka. Za lov ove ptice su kokeri prvobitno i bili uzgajani. Kokeri su generalno dobri u lovu pernate divljači. Dobri su u aportu, i u lovu po nepristupačnim ili teško pristupačnim terenima. Danas, Engleski Koker Španijel se češće koristi kao pas za druženje, zbog prirodno dobrog karaktera. Ono po čemu je ova rasa prilično poznata i talentovana su: praćenje traga, lov, aport (dobavljanje), motrenje, agilnost i takmičarska poslušnost.
 
Zdravstveni problemi: Kokeri najviše pate od problema sa ušima jer im se duge uši vuku po zemlji dok njuškaju, pa su skloni infekcijama. Često boluju od katarakte i glaukoma. Obožavaju hranu i veoma su podložni gojenju.
 
 
Životni vek: 12 do 15 godina
 
Nega: Redovno češljanje je potrebno, dlaka se linja u zavisnosti od tipa. Kupanje ili suvo šamponiranje po potrebi.  Višak dlake oko i ispod ušiju mora biti uklonjen, kako bi se osigurala adekvatna ventilacija, čime se sprečavaju infekcije. Takođe, dlaka oko šapa i jastučića traži redovnu pažnju. Ovi bi se psi trebali šišati 3 do 4 puta godišnje. Bilo bi dobro naučiti šišati svog kokera, zbog ovako česte potrebe za šišanjem.Posebno treba proveravati uši posle svake šetnje, jer seme trave ulazi u ušne šupljine i stvara infekciju. Čistiti uši redovno.
Kokeri koji žive u kući ili stanu, mogu da imaju problema sa šapama, odnosno kožom između jastučića. Ovo se javlja posle čestih pranja šapa koje se nikako ne osuše, posle čega se javlja crvenilo. Ovo crvenilo kože između jastučića, može biti veoma bolno za vašeg ljubimca, pa je potrebno posle svakog pranja šapa obratiti pažnju na sušenje predjela između jastučića. Ova se oblast može dodatno posušiti korišćenjem pudera. Takođe bi bilo dobro koristiti i neku kremu (Pavlovićeva mast ili nešto slično) pošto su jastučići, kada se osuše izrazito suvi i hrapavi.
Budući da su im repovi kupirani i da kao kućni psi češće jedu kuvanu hranu, a zbog svoje proždrljivosti, moguće je da često dobiju dijareju iz čega slijede i moguće upale analne žlezde. Analnu žlijezdu ne treba cijediti, već punktuirati!
 
Opšti izgled: Radostan, robustan, sportski dobro izbalansiran, kompaktan sa približno istim rastojanjem od grebena do zemlje, i od grebena do korena repa.
 
Karakteristike: Prijateljska narav sa neumornim pomeranjem repa, pokazuje jedno tipično živahno kretanje, pogotovo kod traga, neustrašiv i neophodan u šikarama.
 
Narav: Nežan i privržen, pri tome pun života i poleta.
 
Glava i lobanja: Kvadratična njuška sa izraženim stopom koji se nalazi u sredini rasto- janja od vrha nosne pečurke do potiljne kosti. Lobanja je dobro razvijena, jasno isklesana, niti prefina, niti gruba. Obrazi nisu ispupčeni. Nos dovoljno veliki za lako primanje slabih mirisa.
 
Oči: Velike, ali ne ispupčene. Tamnobraon ili braon boje, nikada svetle, ali kod pasa čija je boja jetreno braon, jetreno braon melirano i jetreno braon i bela sa svetlom bojom lešnika, boja očiju je u skladu sa bojom dlake. Sa inteligentnim i nežnim izrazom, sjajne, prodorne, napeti rubovi kapaka.
 
Uši: Opuštene, usađene u visini očiju dopiru do vrha nosne pečurke. Koža tamna. Dobro pokrivene dugom, ravnom svilenkastom dlakom.
 
Zubalo: Snažne vilice sa perfektnim, pravilnim i potpunim makazastim zubalom, pri čemu gornji sekutići bez razmaka naležu unutrašnjom stranom na sekutiće donje vilice. Zubi stoje vertikalno u vilici.
 
Vrat: Srednje dužine, mišićav. Lepo povezan sa dobro kosim plećkama. Suv vrat.
 
Prednje noge: Plećke kose i suve. Noge su snažnih kostiju, ravne, dovoljno kratke za koncentrisan snažan pokret. Ne prekratke da onemogućuju veliku pokretljivost koja se očekuje od ovog vrsnog lovačkog psa.
 
Telo: Snažno, kompaktno. Grudni koš dobro razvijen, duboko postavljena grudna kost, ni širok ni uzan gledano od napred. Rebra dobro zasvođena, čvrsta ravna leđa. Slabine kratke i široke, sapi blago nagnute.
 
Zadnje noge: Široke, dobro zaobljene veoma mišićave. Snažne kosti. Dobro uglovano koleno i skočni zglob što omogućava dobar potisak.
 
Šape: Čvrste, slične mačijim, debeli jastučići.
 
Kretanje: Besprekorna akcija sa snažnim potiskom i osvajanjem prostora.
 
Rep: Usađen nešto ispod leđne linije. Mora se radosno pomerati i ravno nositi i nikada u vis. Kupira se uobičajeno, ali ne jako kratko da se pogledom ne uočava, niti predugo kako se ne bi umanjilo neumorno radosno mahanje pri radu.
 
Dlaka: Ravna, svilenkasta, nikada oštra ili talasasta, ne preobilna nikada uvijena. Telo, prednje noge i zadnje noge iznad skočnog zgloba dobro odlakani.
 
Boja: Različita. Kod jednobojnih belina nije dozvoljena osim na grudima.
 
Veličina: Približna visina mužjaka 39-41cm, ženka 38-39cm. Približna masa 12,5-14,5kg.
 
Greške: Svako odstupanje od predviđenih tačaka, smatra se greškom čija procena stoji u tačnom odnosu prema stepenu izraženosti.
 
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena i u skrotum spuštena testisa.

Нема коментара:

Постави коментар