субота, 29. октобар 2011.

Kovrdzavi Bison


Temperament
Bišon je čupav, mali, beli pas koji voli da bude u društvu čoveka. Ima nezavisan duh, inteligentan je, odan, smeo i živahan. Ovaj šarmantni mali pas nije lajav. Sa njim je lako živeti jer je izuzetno veseo i samouveren. Lako ga je dresirati, uvek je spreman svima da udovolji kako bi zadobio ljubav i pažnju. Voli kada su ljudi oko njega srećni. Prirodno su druželjubivi i najsrećniji su kada su sa porodicom koja ih vodi svuda sa sobom. Odlično se slažu sa drugim psima, ostalim životinjama i decom. Veoma su poslušni, umeju da upozore na neobične zvuke, lako uče trikove. Kao i većina malih pasmina, i bišon ponekad teže nauči da ne vrši nuždu u zatvorenom prostoru. Kovrdžavom bišonu su potrebna pravila ponašanja i granice koje mora da poštuje. Neophodno je da ga vodite u porodične šetnje, to je za njega šetnja u čoporu.
Ne dozvolite bišonu da pati od „sindroma malog psa“, što je mogući poremećaj u ponašanju kod svih malih rasa. Tada pas veruje da je on vođa čopora, odnosno porodice u kojoj živi i počinje da im nameće sopstvena pravila. To može da prouzrokuje niz problema u ponašanju kao što su: neprestano lajanje, anksioznost usled samoće, nepoverljivost prema strancima, pa čak i ujedanje. Ovo nisu karakteristike bišona, već nastaju zbog neadekvatnog odnosa između psa i čoveka. Ukoliko ste stabilan, samouveren, smiren, dosledan gazda psu i ako mu obezbedite svakodnevne duge porodične šetnje, bišon će vam biti idealan mali ljubimac, stabilan i puzdan.
 
Uslovi odgoja i nega
Kovrdžavi bišon odlično prihvata uslove zatvorenog prostora i nije mu neophodno dvorište. Potrebna im je svakodnevna šetnja. Igranje zadovoljava deo njihove potrebe za fizičkim aktivnostima, ali bez šetnje pate. Ukoliko ga dovoljno trenirate, male su šanse da ispolji problematično ponašanje. Možete ga pustiti da trči na bezbednom, otvorenom prostoru.
Bišona treba redovno da češljate i da ga kupate svakog meseca. Profesionalno šišanje se preporučuje na svake 4 nedelje. Šišajte mu dlake oko očiju i ušiju, a oči mu redovno brišite. Bišon se skoro uopšte ne linja, tako da je pogodan za ljude koji pate od alergije na pseću dlaku.
 
Poreklo
Kovrdžavi bišon je mediteranskog porekla. Potiče od Barbet-a ili Water Spanijela, od kojih je i dobio ime Barbichon, koje je posle skraćeno u Bichon. Grupa bišona je evoluirala u 4 rase: Bolonjezer, Havanezer, Maltezer i Bichon Tenerife. Od Bichona Tenerife nastao je danasnji Bichon Frise. Oni su živahni i razigrani psi koji su se sa Mediterana rasirili na Kanarska ostrva - Tenerife. Dalje su ih razneli španski moreplovci na svojim brodovima.
U XIV veku, italijanski mornari su preneli ove pse u Evropu. U Italiji je Bichon Frise privukao pažnju aristokratije. Često su ga šišali u lavljem stilu, koji je tada bio popularan, Kasnije, ovi psi su se raširili na sever, u Francusku. Italijanski umetnici išli su na sever u potrazi za poslom, noseći sa sobom i svoje ljubimce.
Omiljena legenda o ovom Bishonu kaze da je kralj Henry tako voleo svog psa da ga je nosio svuda sa sobom u korpici koju je nosio obešenu oko vrata. Drugi talas popularnosti u Francuskoj ovi psi su imali za vreme Napoleona III (1808-1873). Bišoni se mogu videti na umetničkim delima iz tog doba koji su najbolja potvrda njihove popularnosti.
Krajem XIX veka, ovaj pas aristokratije postaje manje popularan. Postaje ulicni pas koji se često susretao u cirkusu ili zabavlja ulične prolaznike. Bio je prepušten sam sebi, a ipak uspeo da preživi, zahvaljujući njegovom šarmu, inteligenciji i čvrstini.
Sredinom XX veka, počinje njihov kontrolisan uzgoj. Posto je rasa u to vreme bila poznata pod dva imena, tadasnji predsjednik kinoloske federacije predlozio je za ovu liniju novo ime bazirano na karakteristikama ovog psa - Bichon a polio Frise (Bichon sa kovrdzavim krznom) koje je i prihvaceno.

Mogući zdravstveni problemi
-  Mada je generalno zdrava rasa, glavni zdravstveni problemi su im alergije. Ponekad su povezane sa insektima (buve) ili sa hranom, ali najčešće u smeni godišnjih doba, povezano sa udisanjem. 
-    problemi sa očima (vodnjikave oči, katarakta)
-    epilepsija
-    dislokacija kolena
 
Životni vek 15 i više godina
 
Opšti izgled: Mali pas, veseo i razdragan, živahnog hoda, njuške srednje dužine, duge i kovrdžave vrlo opuštene dlake koja podseća na krzno mongolske koze. Stav glave je posit i visok, oči su tamne, živahne i izražajne.
 
Glava: Lobanja duža od njuške, glava u skladu sa telom.
 
Nosna pečurka: Zaobljena, veoma crna, sićušna, fina i sjajna.
 
Usne: Tanke, vrlo suve, manje pa ipak kao kod šiperkija, opuštene tek toliko da bi donja usna bila prekrivena, ali nikada nisu glomazne ni viseće; prirodno su crno pigmentovane do uglova; donja usna ne treba da bude glomazna i vidljiva, ni meka i ne dozvoljava nam da vidimo sluzokožu kada je njuška zatvorena.
 
Zubalo: Normalno, što znači da su sekutići donje vilice smešteni neposredno uz i iza vrhova zuba gornje vilice.
 
Njuška: Ne treba da je debela i glomazna, ali nije ni napućena; obrazi su ravni i ne mnogo mišićavi. Stop je slabo naglašen, čeona brazda između lukova obrva slabo uočljiva.
 
Oči: Tamne, ukoliko je moguće ivice očnih kapaka tamne, više su zaobljene i nisu bademaste; nisu iskošene, živahne su, ne mnogo velike, ne dozvoljavaju da se vidi beonjača. Nisu ni krupne ni ispupčene, kao kod briselskog grifona i pekinezera; očne duplje ne treba da su izražene. Očna jabučica ne treba da je preterano istaknuta.
 
Lobanja: Ravna na dodir, mada glava izgleda okruglo.
 
Uši: Viseće, veoma odlakane savršeno kovrdžavom i dugom dlakom, nošene ka napred kada je pas u pažnji, na taj način da prednja (unutrašnja) ivica dodiruje lobanju i nisu odmaknute ukoso; dužina hrskavice ne treba da doseže, kao kod pudle, do nosne pečurke, ali se spušta do polovine dužine njuške. Uši su, manje više, velike i tanke kao kod ovih pasa.
 
Vrat: Dosta dug, nošen visoko i ponosito. Okrugao je i tanak blizu lobanje, postepeno se proširuje da bi se umetnuo između plećki bez sudaranja, njegova dužina je vrlo približna trećini dužine tela (odnos je 11 cm prema 33 cm za jedinku visoku 27 cm); vrhovi plećki uz greben uzimaju se kao osnova.
 
Plećke: Dosta iskošena, nije ispupčena, deluje kao da je iste dužine kao i podlaktica, oko 10 cm, koja nije udaljena od tela, a lakat nije naročito izbačen.
 
Noge: Prave gledane od napred, vrlo uravnotežene, tankih kostiju; gledano od napred prednje došaplje je kratko i pravo, iz profila vrlo blago iskošeno. Nokti bi trebalo da su crni; ideal koji je ipak teško dostići.
 
Grudni koš: Vrlo razvijen, grudna kost naglašena, vita su rebra povijena i ne završavaju se naglo, grudi su horizontalno dosta duboke.
 
Slabine: Vrlo uzdignute do trbuha, koža je tanka i nije lepršava, hrtolikog izgleda.
 
Krsta: Široka, veoma mišićava i blago ispupčena. Karlica široka, sapi blago zaobljene, kičma je prava i čvrsta nešto niža od leđne linije kao kod pudle.
 
Butine: Široke i veoma mišićave; vrlo kose, skočni zglob je isto tako zaobljen kao kod pudle, šape jake.
 
Rep: Prirodno, rep je nošen uzdignuto i graciozno povijen, u ravni kičme, ali nije uvi- jen, nije skraćen i ne spaja se sa leđima; pa ipak, dlaka može da pada na leđa.
 
Pigmentacija: Po beloj dlaci trebalo bi da je tamna; polni organi su crno, plavičasto ili bež pigmentovani.
 
Boja: Čisto bela
 
Dlaka: Tanka, svilenkasta, kovrdžava, vrlo opuštena, podseća na krzno mongolske koze, ni ravna ni upletena, dostiže dužinu od 7 do 10 cm.
 
Uređivanje: Pas treba da je predstavljen sa blago razgolićenim nogama i njuškom.
 
Visina: Visina grebena ne treba da prelazi 30 cm, mala visina je element uspeha.
 
Ozbiljne mane: Diskvalifikacija; prognatizam (predgriz-podgriz) ukoliko je razvijen tako da se sekutići više ne dodiruju; - ružičast nos, usne svede boje, blede oči, kriptorhidija, monorhidija, rep uvijen i prevrnut kao elisa. Crne pege na dlaci.
 
Mane za izbegavanje: Pigmentacija koja se produžava na dlaku tako da formira riđe fleke. Ravna, talasasta, upletena ili suviše kratka dlaka. Blag podgriz ili predgriz.

Нема коментара:

Постави коментар