субота, 28. април 2012.

Štenecak


U grupi psecih bolesti štenecak zauzima veoma istaknuto mesto. Pre svega, smatra se bolešcu mladih pasa. Od štenecaka prirodno obolevaju mesojedi i to pas, vuk, lisica, prerijski vuk i šakal, a može oboleti i hijena. Od krznašica obolevaju: kuna, lasica, tvor i kanadska kuna ako i rakun.
Od ove virusne bolesti nojcešce obolevaju štenad u vremenu odbijanja od sise, pa do prve i druge godine života. Odrastanjem psa smanjuje se mogucnost obolevanja, ali nije iskljucena. Pojava bolesti je karakteristicna za hladnije periode, jesen i zimu, mada se javlja tokom cele godine. Pogoduju joj nazeb, avitaminoza, pothranjenost ili crevni paraziti.
Virus štenecaka širi se, od bolesnog ka zdravom psu, iskašljavanjem i kapljicama iz nosa, usta ili konjuktiva. U kasnijem stadijumu bolesti uzrocnik se širi urinom i fecesom. Iscedak iz nosa, kao i slina iz usta, veoma su infektivni i treba znati da se u njima virus javlja 5-6 dana posle infekcije.
Cesto se vlasnici zacudeno pitaju kako su štenad obolela kada nisu nigde izlazila iz svoje štenare, niti je dolazio neki drugi pas u kucu. Stenecak može preneti covek mehanickim putem, na primer preko cipela.
Inkubacija kod pasa traje 3-7 dana. Pas zatim postaje mrzovoljan, odbija hranu. Temperatura je i do 41°C. Iz nosa se javlja vodenast iscedak a sluzokoža ociju je zacrvenjena. U ocnim uglovima nakupljaju se 'krmelji'. Za dva do tri dana dolazi do znacajnog poboljšanja opšteg stanja i upravo ovakvo stanje, u vecini slucajeva, zavara vlasnike. Za 1-2 dana ponovo dolazi do poremecaja opšteg stanja, samo sada sa znatno težim manifestacijama.
Virus štenecaka napada gotovo sve organe pa, u zavisnosti od toga kakvi simptomi preovladuju, može se govoriti o nekoliko vidova: kataralni, kožni, crevni, plucni i nervni štenecak.
Kod kožnog oblika javljaju se karakteristicne promene na koži, pre svega na unutrašnjim stranama butina, stomaka, skrotumu. Prvo se javljaju crvene mrlje na koži da bi se stvorile vezikule (cvorici) ispunjene žuckastom limfom. Za nekoliko dana nastaju krastice.
Crevni štenecak kao glavnu odliku ima zapaljenje sluzokože želuca i creva. Javlja se sušenje usta, jezik je beo, zadah iz usta cesto je veoma neprijatan. Javlja se ucestalo povracanje i dugotrajan proliv. Izmet je penušav i krvav. Pas ne uzima hranu.
Plucni oblik štenecaka odlikuje se težim promenama na plucima i drugim delovima respiratornog trakta. Javlja se kašalj, teško disanje. Iz nosa curi iscedak tamne boje.
U slucaju da virus napadne nervni sistem, govorimo o nervnom tipu štenecaka. Ovo je najteži oblik bolesti. Pas menja ponašanje, postaje uplašen, dolazi do pojave agresivnosti, ujeda sve oko sebe. Glavu zavlaci u coškove. Delujuci na nervni sistem, virus može izazvati paralize i pareze (oduzetost) ili prenadraženost. Oduzetost se prvo uocava u nesigurnom hodu. Prvo nastaje oduzetost zadnjeg dela tela.
Štenecak se teško leci, a u slucaju da ga pas preboli, veoma cesto ostaju posledice, kao što je gubitak cula mirisa, slepoca, žuti ili crni zubi, gluvoca itd.
U zavisnosti od nastalih komplikacija štenecak traje i do tri nedelje. Smrtnost je 30-80%.
Najbolja zaštita pasa je vakcinacija. Prvu vakcinaciju štenadi treba obaviti u starosti od 7-9 nedelja, a sa tri meseca starosti treba ponoviti vakcinaciju (revakcinacija). Kao veoma dobra mera pokazalo se vakcinisanje kuja neposredno pred parenje, ili u prvoj trecini graviditeta. Takve ženke daju otporniju štenad.

Rotvajler


Kratak istorijat: Rotvajler pripada najstarijim rasama pasa. Njegovo poreklo proteže se do vremena Rimljana. U to doba držan je kao pas čuvar i kao terač stoke. Psi su prešli Alpe čuvajući ljude i terajući stoku. U regionu grada Rottweil (Rotvajl), ovi psi susreli su se sa domaćim psima. Došlo je do mešanja pasa. Osnovni zadatak rotvajlera bio je da tera i čuva velika stada krava, kao i odbrana svojih gospodara i njihovog vlasništva. Po starom nemačkom gradu Rotvajlu ovaj pas dobio je ime - Rotvajlerski mesarski pas. Mesari su gajili ove pse samo na osnovu uspeha pri upotrebi. Tako je nastao preteča psa čuvara i psa za teranje stoke koji je upotrebljavan i kao pas za vuču. Kada su početkom 20. veka traženi psi za policijsku službu, isprobani su i rotvajleri. Veoma brzo se pokazalo da je pas prikladan za policijsku službu. Zvanično je 1910. godine priznat kao policijski pas.
Uzgoj rotvajlera teži psu punom snage, crnom sa crveno braon, jasno ograničenim oznakama, koji kod snažne ukupne pojave ne sme izgubiti plemenitost, i pripada radnim psima, psima za pratnju i zaštitu.
Narav
Rotvajler je jedan od najinteligentnijih pasa, zauzima zavidno 9. mesto na skali pseće inteligencije. Takođe ga odlikuje i velika hrabrost. Odličan je čuvar, a istovremeno i porodičan pas. Ume da bude veoma nepoverljiv i opasan po strance, kao i po druge pse. Prilično je imun na bol.
Zahteva dosta šetnje, prilično ga je lako dresirati, ne trpi zatvoren prostor i kada je vezan pati. Važna je socijalizacija i dresura dok je još štene, rado prihvata članove porodice i prijatelje, ali zahteva jasnu hijerarhiju i autoritativnog gazdu. Obzirom na njegovu snažnu i krupnu građu i sklonost ka prejedanju, treba voditi računa o kilaži
Životni vek: 10-13 godina
Opšti izgled: Rotvajler je srednje veliki - veliki, snažni pas ni zdepast ni lak, ni visokih nogu ni hrtast. Njegova u pravilnim odnosima stojeća, zbijena i snažna figura pokazuje veliku snagu, okretnost i izdržljivost.
Proporcije: Dužina tela merena od grudne kosti do sedne kvrge treba najviše do 15% da prevazilazi visinu grebena.
Karakter: Od prijateljske i mirne osnove, ljubitelj dece, on je veoma veran, poslušan, vodljiv i radostan pri radu. Njegova pojava odaje samopostojanost, njegovo držanje je samouvereno, čvrstih nerava i neustrašivo. Reaguje sa visokom pažnjom prema okolini.
Glava
Lobanja: Srednje dužine, široka između ušiju, u čeonoj liniji gledano sa svih strana umerene zasvođena. Potiljna kost dobro razvijena bez jakog isticanja.
Stop: Izražen.
Nos: Nosnik prav sa širokim korenom. Nosna pečurka dobro oformljena, više široka nego okrugla, sa srazmerno velikim otvorima, uvek crne boje.
Usne: Crne, čvrsto priležuće, zatvoren ugao usana, zubno meso po mogućnosti tamno.
Vilice: Snažne, široka gornja i donja vilica.
Obrazi: Jagodična kost izražena.
Zubalo: Jako i potpuno (42 zuba). Gornji sekutići makazasto prelaze preko onih iz donje vilice.
Oči: Srednje veličine, bademaste, tamno smeđe do crne boje sa dobro priležućim kapcima.
Uši: Srednje veličine, viseće, trouglaste, daleko jedno od drugog postavljene, visoko usađene proširujući prividno gornji deo glave prema napred. Uši dobro priležu uz glavu.
Vrat: Snažan, umereno dug, dobro mišićav sa lako zaobljenom gornjom linijom, suv, bez fanona ili opuštene kože.
Telo
Leđa: Prava, snažna, kršna. Krsta kratka, snažna i duboka.
Sapi: Široke, srednje dužine, blago zaobljene, ni prave, a ipak ni jako strme.
Grudni koš: Prostran, širok i dubok (oko 50% visine grebena), sa dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima.
Trbuh: Slabine nisu podignute.
Rep: Kratko kupiran pri čemu su ostala jedan do dva repna pršljena.
Ekstremiteti
Prednje noge: Prednje noge su gledano od napred prave i nisu usko postavljene. Podlaktica je gledano sa strane ravna. Ugao lopatice prema horizontali je oko 45 stepeni.
Lopatica: Dobro postavljena.
Nadlaktica: Dobro prileže uz telo.
Podlaktica: Snažna i mišićava.
Došaplje: Lako opruženo, snažno, ne strmo.
Šape: Okrugle, dobro zatvorene i zaobljene. Tabani tvrdi, nokti kratki, crni i jaki.
Zadnje noge: Gledano od pozadi zadnje noge su prave, nisu usko postavljene. U slobodnom stavu butna kost sa karlicom, butna kost potkolenicom i potkolenica sa došapljem grade tup ugao.
Butina: Umereno duga i široka, snažna, mišićava.
Potkolenica: Duga, snažna i široka, mišićava. Snažan prelaz u čvrst skočni zglob koji je dobro uglovan, nije strm.
Šape: Nešto duže od prednjih, isto tako dobro zatvorene, zaobljene sa snažnim prstima, bez zaperaka.
Kretanje: Rotvajler je kasač. Leđa ostaju čvrsta i relativno mirna. Kretanje je harmonično, sigurno, puno snage i slobodno uz dobar korak.
Koža: Svuda je napeta. Kod visoke pažnje koža može na čelu praviti lake nabore.
Dlaka: Sastoji se od pokrovne dlake i podlake. Pokrovna dlaka je oštra, srednje dužine, gruba, gusta i čvrsto priležuća. Podlaka ne srne da izlazi kroz pokrovnu dlaku. Na zadnjim nogama dlaka je nešto duža.
Boja: Crna sa dobro ograničenim oznakama (boje plamena), crveno braon obojeni obrazi, njuška, donja strana vrata, prsa, noge, kao i iznad očiju i ispod repa.
Veličina:
Visina grebena mužjaka: 61-68 cm
61-62 cm - mali
63-64 cm - srednje veliki
65-66 cm - poželjna visina
67-68 cm - veliki
Masa: 50 kg.
Visina grebena ženke: 56-63 cm
56-57 cm - mala
58-59 cm - srednje velika
60-61 cm - poželjna visina
62-63 cm - vrlo velika
Masa: 42 kg.
Mane
Opšti izgled: Lagan, hrtast, visokonog, slabe kosti i mišići.
Glava: Glava lovačkog psa, uska, laka, kratka, duga, zdepasta, ravno čelo (nepostojeći ili nedovoljan stop).
Njuška: Duga ili špicasta vilica, ovnujski ili rascepljen nos, oboren ili ulegao nosnik, svetla ili tačkasta nosna pečurka.
Usne: Otvorene, rože boje ili flekave, otvoren ugao usana.
Vilice: Uska donja vilica.
Obrazi: Jako izraženi.
Zubalo: Klještasto.
Uši: Loše usađene, teške, duge, mlitave, unazad preklopljene, kao i odstojeće i nesimetrično nošene.
Oči: Svetle, otvorene, duboko isađene, buljave kao i okrugle.
Vrat: Dug, tanak, slabo mičićav, fanon, podgušnjak.
Telo: Dugo, kratko, usko.
Grudni koš: Ravna rebra, bačvaste grudi, uske grudi.
Leđa: Duga, slaba, ulegnuta, šaranasta.
Sapi: Strme, prekratke, isuviše ravne ili preduge.
Rep: Visoko ili nisko usađen.
Prednje noge: Uske ili ako nisu prave. Strma plećka, suviše tesni ili slabo povezani laktovi, preduga, prekratka ili strma nadlaktica. Meko ili strmo došaplje. Raširene šape, ravni ili suviše zbijeni prsti, zakržljali prsti, svetli nokti.
Zadnje noge: Ravne butine, uske pete, kravlji ili bačvast stav, usko ili predaleko uglovani zglobovi. Zaperci.
Koža: Naborana koža na glavi.
Dlaka: Mekana, prekratka ili preduga talasasta, nedostatak podlake.
Boja: Neodređene boje, nejasno ograničene i nečiste oznake.
Diskvalifikacione mane
Opšte: Ženstvenost mužjaka i obratno.
Držanje: Strašljivost, nedruželjubivost, malodušnost, strah od pucnja, nepoverljivo nervozna jedinka.
Oči: Ektopijum, entropijum, žute oči, raznobojne oči.
Zubalo: Predgrizač, podgrizač, nedostatak zuba.
Testisi: Monorhid ili kriptohrhid, oba testisa moraju biti normalno razvijena i spuštena u skrotum.
Dlaka: Izražena dugodlakost ili valovitost.
Boja: Psi koji nemaju propisanu boju, bele fleke.

Trovanja


Svaka materija koja svojim dejstvom ometa ili onemogućava odvijanje funkcija ćelija smatra se otrovom. Trovanja psa nisu retka, bilo da se slučajna ili namerna. Svako trovanje veoma je opasno i u velikom broju slučajeva završava se smrću, jer je lečenje najčešće preduzeto isuviše kasno.
 
Psi se otruju u parku kada pojedu mamce za glodare, ili otrov unesu hranom. Često nije poznata vrsta otrova, što u znatnoj meri otežava lečenje. Najčešći su znaci poremećaji u nervnom sistemu i želudačno-crevne smetnje, a moguće ih je zameniti s drugim oboljenjima.
 
Ako je pas pojeo otrov koji se brzo resorbuje, i deluje, smrt nastupa veoma brzo, u roku od 10-15 minuta od prvih znakova bolesti.
 
Lečenje ima opravdanja ako je pas uneo manju količinu otrova i ako se otrov sporije resorbuje. Osnovni zadatak je da se upotrebljavaju sredstva koja mogu što brže ukloniti otrov iz organizma. Gotovo kod svih trovanja pas povraća, cvili od bolova, javlja se proliv. Pomoć se mora pružiti u samom početku.

RUSKI HRT


Temperament
 
Barzoj je umiljat i inteligentan pas. Ponosan je i ekstremno odan svojoj ljudskoj porodici. Veoma je vezan za ljude koje dobro poznaje. Mogu se učiti poslušnosti, ali ne treba zaboraviti da su oni ipak lovački psi, i kao takvi svojevoljni i manje spremni da ugode vlasniku kao mnoge druge rase. Pametni su i brzo uče. Dresura ruskog hrta treba da bude dosledna, stroga, ali nežna, bez grubosti.
Barzoju je potreban vlasnik koji ima prirodni autoritet nad psom, i koji zna kako da postavi granice i jasna pravila ponašanja. Ovaj pas je izuzetno čist, kao mačka i ume sam da se neguje. Tih je i retko laje. Veoma je brz, ali skoro da nema teritorijaalni instikt. Zbog toga mu ne treba verovati kad nije na povocu, osim ako se nalazi u ograđenom prostoru. Ukoliko primeti neku manju životinju, pojuriće za njom i neće čuti da ga dozivate. Dobro se slaže sa drugim psima, ali ga treba nadzirati u prisustvu drugih životinja kao što su mačke i glodari.
Potrebna mu je socijalizacija sa sitnijim životinjama, ali ipak treba uvek imati na umu da je on lovac i ne treba ga puštati nasamo sa njima.
Borzoj je oduvek bio gospodski pas, dobro se slaže sa decom, ali ne voli grubu igru.
U periodu rasta, potrbna mu je posebna nutritivna dijeta, o čemu se treba posavetovati sa veterinarom.
 
Istorijat
 
Barzoja je vekovima uzgajala ruska aristokratija. Nastao je ukrštanjem arapskog hrta sa dugodlakim ruskim ovčarima. Do 1936. u SAD su ga nazivali “ruski gonič vukova”, a nakon toga je preimenovan u “barzoj” (od ruske reči “borzii”, što znači brz). Ovaj pas je vekovima služio za hajku na vukove, lisice i zečeve na otvorenim prostranstvima Rusije. Kako je rasa postala popularna, ruski hrt se sve više koristio kao pas za pratju, pa mu je i narav postala blaža.
 
Uslovi odgoja i nega
 
Dobro podnosi život u stanu ako se dovoljno šeta i trenira. Bilo bi dobro da mu je na raspolaganju dvorište. U zatvorenom prostoru su mirni, skoro neprimetni, ali napolju im je potrebna velika površina za istrčavanje. Putajte ga samo na bezbednoj, ograđenoj površini, jer ima običaj da beži kad ugleda neki plen.
Potrebne su mu svakodnevne duge šetnje i redovno istrčavanje bez povoca. Odličan je kao društvo za džoging i vožnju bicikla.
Duga svilenkasta dlaka se lako održava. Redovno ga češljajte i kupajte suvim šamponom kada je neophodno. Šišajte mu dlaku između prstiju na šapama. Barzoj se dosta linja dva puta godišnje.
 
 
 
Zdravstveni problemi
Skloni su nadimanju i izvrtanju želuca. Treba izbegavati obimne obroke, i hraniti ga 2 do 3 manjih obroka. Ne treba ga trenirati nakon hranjenja. Osetljivi su na lekove.
 
Veličina legla:
U proseku 6 štenaca, ali je moguće i da ih bude i do 11 u leglu. Ipak, često se dešava da se okoti samo jedno štene.
 
Životni vek: 10 do 12 godina
 
FCI standard:
 
Opšti izgled: barzoja određen je pre svega, impozantnom građom, bogatom dlakom, lepotom boja, proporcionalnošću, elegancijom i harmonijom kostura i kretanjem, što njegovom eksterijeru podaruje očiglednu plemenitost.
Poreklo barzoja treba bazirati na starim ruskim hrtovima sa blagim dodatkom „krvi" planinskih i hrtova sa Krima. Njegov karakter pokazuje se uopšteno kroz otmenu smirenost i uzdržanost kao i kroz sigurnost i neustrašivost. Kao pas za hajke, on je brz i izdržljiv. Uprkos eleganciji može da se nosi sa opasnim protivnikom, tada postupa kao njegovi preci, snažni psi za borbu koji su upotrebljavani kao lovački psi. Kao lovački pas barzoj se iskazuje oštrim vidom, velikom brzinom, pre svega na kratkim rastojanjima i oštrinom na grabljivice.
Presudni za ocenu su opšti izgled i karakter. Opšti izgled koji je odlučujući dokaz rasne pripadnosti, treba pri ocenjivanju staviti nasuprot drugim tačkama koje su takođe bitne.
 
Veličina: Visina grebena mužjaka 70-82 cm i više. Ženke su oko 5 cm niže. Visina je posebno cenjena, sve dok ne utiče na opštu harmoničnost i ne smanjuje brzinu. Greben je neznatno viši ili je u istoj visini sa krsnom kosti.
 
Format: Blagi pravougaonik, odnosno dužina tela je za 1-2 cm veća od visine grebena.
 
Tip: Veoma izražen leptosomatski konstitucijski tip (duga lobanja, dugonog, uske, ravne ali duboke grudi).
 
Upotreba: Pas za hajke, posebno za lov zečeva, fazana i vukova. Danas se na Zapadu upotrebljavaju za trke.
 
Glava
Opšti oblik: Kako iz profila, tako je posmatrano i odozgo, glava uska, suva i fino oblikovana i ka nosu se sasvim neznatno sužava. Njena dužina i širina treba da su proporcionalne i da približno odgovaraju dužini i vitkosti nogu. Dužina njuške nešto je veća od dužine lobanje. Posebna karakteristika je čeono nosni profil, koji usled toga što nedostaje stop, ima gotovo opružen ugao, i čini brazdu u visini ravnih čeonih kvrga (iznad očiju).
Lobanja: Ravna, unazad blago padajuća i uska usled malih jagodišnih lukova. Dobro izražena potiljna kvrga.
Njuška: Snažna, uska, duga i neznatne dubine. Blago uzdignut nosnik i ravna ivica donje vilice čine krak jednog na unutra špicom otvorenog ugla. Suve, tanke usne čvrsto priležu i imaju crno pigmentisanu ivicu. Relativno velika nosna pečurka prevazilazi rub sekutića, i bez obzira na boju dlake crno je pigmentisana.
Zubalo: Poželjno je potpuno, dobro zatvarajuće snažno makazasto i klještasto zubalo. Predgriz i podgriz su velika greška. Zbog dužine njuške postoji veći razmak između zuba.
Oči: Velike, bademaste, po mogućstvu tamnije (kestenjasto braon). Smeštene su relativno blizu jedno drugom i nešto iza polovine dužine glave. Izraz im je blag ali živahan. Očni otvor je blago kos, a ivica očnih kapaka crno pigmentisana.
Uši: Visoko i daleko unazad postavljene, relativno male, fine kože, uske i završavaju špicom. U mirovanju su to ružne uši pri čemu vrhovi leže neposredno jedan pored drugog. U afektu su uspravljane pri čemu se vrhovi često preklapaju unapred.
Vrat: Dug, dobro mišićav, postrano ravan, gornja ivica blago zaobljena, bogato odlakan bez podgušnjaka.
 
Telo
Leđa: Čine, naročito kod mužjaka jedan ravan luk, čija najviša tačka leži na prelazu od grudi ka slabinama. Kod ženki se gornja kontura može produžavati ranije. Grudni i slabinski deo leđa su u odnosu 1:1. Ćela leđa, posebno slabine, su relativno široka i veoma mišićava.
Greben: Nije naglašen.
Grudi: Relativno duge i veoma duboke (dopiru do laktova) ali su proporcionalno uske i ravne (mala zaobljenost rebara). Predgrudi su slabo naglašene. Donji deo grudi čini na dole konveksan luk.
Stomak Veoma prikupljen i slabo razvijen.
Sapi: Duge, široke i jake, harmonično padajuće u produžetku leđnog luka. Gornje ivice kostiju kuka moraju biti udaljene jedna od druge najmanje za širinu šake (oko 8 cm).
Rep: Nisko usađen, sabljast ili srpast, snažan, bogato odlakan i dug koliko je moguće, odnosno da povučen između zadnjih nogu dopire do gornje ivice kuka. U mirovanju je viseći, u afektu uzdignuto nošen. Pri tome ne treba da prelazi leđnu liniju. Uvijen, postrano uvijen ili visoko nošen rep su mana lepote.
Prednje noge: Duge, suvo mišićave, ravne, gledano od napred ili sa strane. Uglovi su relativno strmi. Uglovi plećke i lakta veoma otvoreni. Previše strmi uglovi (tzv. stubaste noge) su ipak mana. Svi delovi nogu, pre svega podlaktica, iskazuju se izražajnom dužinom. Dužina prednje noge (od lakta do zemlje) približno odgovara polovini dužine visine grebena.
Plećke: Duge, uske i ravne, napetih mišića, dobro povezane sa telom. Gornji vrh lopat- ice ne prevazilazi trnaste nastavke grudnih pršljena.
Nadlaktica: Duga, relativno strmo postavljena i suvo mišićava. Vrh lakatne kvrge treba da je unazad postavljen, niti odstojeći, a ni čvrsto priljubljen uz telo.
Podlaktica: Naročito duga i stoji vertikalno. Od napred uska, a sa strane, zbog suve muskulature, široka. Zadnja strana sa zastavicama.
Šaplje: Snažno i samo blago povijeno.
Došaplje: Relativno kratko i ne treba da stoji potpuno vertikalno.
Šape: Paralelno postavljene, uske, ovalne osnove, lepo zaobljeni i zatvoreni prsti, kao i dobro pigmentisani nokti i jastučići.
Zadnje noge: Takođe duge, ali znatno jače, mišićave i manje strme od prednjih nogu. Doduše zglob kuka, kolena i skočni zglob su takođe jako otvoreni ali otvorenost uglova je manja nego na odgovarajućim uglovima prednjih nogu. Posmatrano od pozadi noge su paralelne i ravne, ali šire postavljene od prednjih. Posmatrano sa strane, postavljene su nešto unazad.
Butina: Duga, široka i veoma jaka, ali suvih mišića. Zadnja strana je bogato odlakana. Koleni zglob je dobro obeležen.
Potkolenica: Duga sa čvrstim mišićima.
Skočni zglob: Nisko postavljen, snažan, širok i suv. Posmatrano sa strane prednja ivica je blago konkavna.
Došaplje: Kratko, duže od prednjeg, vertikalno.
Kretanje: U koraku i kasu elastično i dugog iskoraka.
Koža: Tanka i napeto priležuća, dobro pigmentisana (takođe kod potpuno belih), bez nabora.
Dlaka: Duga, svilasta, talasasta ili „loknasta". Naročito je bogata i gusta ukrasna dlaka na vratu, na donjim delovima grudi, zadnjim stranama prednjih nogu, zadnjim stranama butina i na repu. Kratka na glavi, na ušima, na prednjim stranama nogu. Kratka dlaka, male „loknice" ili kovrdžava dlaka su mana.
Boja: Bela, zlatna u svim nijansama, zlatna sa srebrnastom mahovinom, zlatna, tamni prelazi drugih boja, crvena, crni tonovi kod tamne njuške i nogu, siva, od pepeljasto sive do žućkasto sive, tigrasta: zlatna, crvena ili siva sa razvučenim sivim prugama, crvena, crna i svi stepeni ovih boja. Paležne oznake su dozvoljene ali nisu poželjne. Kod tamno obojenih pasa tipična je crna maska kao i široke tamne oznake na telu. Sve ove boje mogu biti jednobojne ili polja na beloj podlozi. Kod jednobojnih pasa boja je tamnija na gornjem delu, a svetlija na stomaku i zadnjim delovima nogu.
 
Greške
Opšti izgled, rast, konstitucijski tip: Previsok, predug, prenisko postavljen. Visina 5 cm. ispod predviđenih normi.
Boja: Isuviše drečeći palež, boja kafe, tačkast.
Dlaka: Mat, kratka, razbarušena, nedovoljno razvijene pantalone i rese. Oštra dlaka, gusta, po ćelom telu raspoređena.
Glava: Vidljiv prelaz od čela ka njušci. Gruba, istaknute kosti obraza. Isuviše špicasta njuška, svetao nos.
Uši: Nisko usađene, predaleko jedno od drugog ležeće, nedovoljno naležuće na vrat. Velike, grube, zaobljeni vrhovi.
Oči: Male, okrugao otvor kapaka, svetle oči, svetli kapci.
Vrat: Okrugao, grub.
Grudi: Preuske, preširoke.
Leđa: Uska, ulegnuta, grbava. Velika greška su sedlasta leđa. Ravna leđa su greška kod mužjaka, a nedostatak kod ženki.
Sapi: Uske, loše postavljene.
Stomak: Slabo prikupljen, preterane dužine.
Prednje noge: Meka šaplja, uski ili izvrnuti laktovi, izvrnute šape, nezgrapan hod. Teškoće kao posledica rahitisa.
Zadnje noge: Kravlji stav, sabljaste noge, slabo izražen skočni zglob, previše otvoreni uglovi, debeli prsti.
Šape: Okrugle, mesnate, raskrečeni prsti.
Rep: Kratak, zavijen, visoko nošen, postrano zavijen, nedovoljno rasvijena zastavica.
 
Pojedini defekti ocenjuju se kao greške ili nedostaci zavisno od stepena izraženosti.

уторак, 24. април 2012.

TULEARSKI PAS


Opšti izgled i narav:  Mali kućni pas sa dugom, pamuku sličnom dlakom, tamnim, izražajnim, inteligentnim, okruglim očima. Nešto „ispušteniji", veseo i pri tome malo čudan, veoma privržen svom vlasniku.
Tulearski pas je vrlo sličan bišonu. Veoma je druželjubiv, nežan, posvećen i veseo. Slažu se odlično sa decom, psima i drugim životinjama. Vezani su za dom i porodicu, uživaju da udovolje vlasniku. Puni su trikova i iznenađenja. Jedan od omiljenih trikova im je skakanje i hodanje na zadnjim nogama. Lako uče, ali mogu da budu ponekad tvrdoglavi, ako nemaju doslednog vlasnika. Inteligentni su i voljni da rade. Ako želite baš ovog psa, budite sigurni da ste strogi i samouvereni, jer psu predstavljate “vođu čopora”. U suprotnom, rizikujete da kod tulearskog psa razvijete “sindrom malog psa”, što je poremećaj nastao problemom u odnosu između čoveka i životinje. Nikada ne zaboravite da je pas životinja, a ne čovek, i poštujte njihove prirodne instikte.
Poreklo
U srodstvu je sa francuskim bišonom i italijanskim bolonjezerom. Nastao je ukrštanjem više rasa. Pretpostavlja se da je stigao na Madagaskar sa francuskim trupama. Rasa je bila zvanično nepoznata do pre 20-ak godina, kada je stigla u Evropu i Ameriku. Vekovima, tulearski pas je bio omiljeni saputnik tulearskih bogataša, na jugu Madagaskara. Priznat je od strane FCI tek 1970. godine. To je zvanična rasa Madagaskara, a trobojni primerak ove rase nalazi se na poštanskoj markici iz1974. godine.
Nega
Dlaka tulearskog psa zahteva svakodnevno pažljivo češljanje. Treba šišati dlaku između prstiju i u ušima. Dovoljno je kupati ih jednom do dva puta godišnje. Krzno ne treba šišati. Linjaju se malo ili ni malo. Ova rasa je dobra za ljude alergične na pseću dlaku.
 
Uslovi odgoja i trening
Tulearski pas voli da se igra i da pliva. Obožava prostranstvo i može kilometrima da prati gazdu. Pravi je kućni pas. Veoma je aktivan u kući ili stanu i ne smeta im da nemaju dvorište. Ipak, obavezne su svakodnevne šetnje.
 
Životni vek 14 – 16 godina
Veličina: Ugledan mužjak 28 cm, toleriše se 25-32 cm. Ugledna ženka 25 cm, toleriše se 22-28 cm.
Masa mužjaka je 4-6 kg, ženki 3,5-5 kg.
Masa stoji u proporciji sa veličinom, ali ne sme prevazići maksimum. Primer: Mužjak sa 28 cm u grebenu ima oko 5 kg, a sa 32 cm, oko 6 kg.
 
Format: Odnos dužine tela prema visini grebena je 2:3
 
Tip: Poželjan je opisani tip. Postoje i visokonogi psi ove rase.
 
Upotreba: Pas za pratnju.
 
Glava: Posmatrano sa strane je kratka, a posmatrano odozgo trouglasta. Odnos glave prema telu 2:5, a odnos lobanje prema njušci je 9:5.
 
Lobanja: Konveksna, približno 8,5 cm široka. Nadočni lukovi slabo razvijeni. Blaga čeona brazda. Nema potiljačnog grebena, potiljna kvrga jedva primetna.
 
Stop: Malo izražen.
 
Njuška: Duga oko 6 cm, visoka oko 4,5 cm, široka oko 5 cm. Ravan nosnik. Donja vili- ca ravna.
 
Nos: Mala crna nosna pečurka, toleriše se tamna boja duvana. Dobro otvorene nozdrve.
 
Usne: Tanke, napete, obojene u boji nosne pečurke.
 
Zubalo: Potpuni, mali beli zubi. Donji sekutići leže ispred, iza ili su u istom nivou sa gornjim sekutićima.
 
Oči: Okrugle, tamne, živahne, daleko jedno od drugog, tanki kapci, pigmentisani kao nosna pečurka.
 
Uši: Obešene, široke oko 6 cm, duge oko 7 cm, tanke, trouglaste. Usađene visoko, fine na vrhovima. U osnovi preklopljene, svejedno da li su prekrivene dlakom bele boje, ili su obojene jednom od tri mogućnosti: 1. više ili manje tamno žute fleke, 2. žuto i crno melirana dlaka, 3. nekoliko crnih dlaka koje odaju utisak svetio sive fleke.
 
Vrat: Ravan, ka glavi blago spušten. Odnos vrat prema telu je 1:5. Dužine je oko 8 cm. Zaobljen je mišićav i širok oko 7 cm. Koža je napeta.
 
Telo: Gornja linija je veoma blago konveksna.
 
Greben: Slabo izražen, snažno povezan vrat.
 
Leđa: Sasvim blago zaobljena, dobro mišićava. Odnos grudnog prema slabinskom delu je 10:6.
 
Stomak i bokovi: Okrugli, malo širi od grudi. Stomak blago prikupljen.
 
Rep: Nisko usađen, dug oko 18 cm, debeo u korenu, tanak na vrhu, u mirovanju dopire do ispod skočnog zgloba, sa zavijenim krajem.
 
Prednje noge: Ravne noge bez obzira da li se posmatraju od napred ili sa strane. Proporcija je 1:1.
 
Plećka: Mišićava, kosa, duga oko 10 cm.
 
Nadlaktica: Mišićava, ukošena od napred ka nazad, duga oko 9 cm.
 
Rameni ugao: Oko 120 stepeni.
 
Podlaktica: Vertikalna, duga oko 10 cm, snažnih kostiju.
 
Lakatni ugao: 120 stepeni
 
Šaplje: Približno 3 cm.
 
Došaplje: Približno 3 cm.
 
Šape: Okrugle, male, zatvorene, dobro oblikovane, približno 3 cm. Jastučići su na sredini i dobro pigmentisani.
 
Zadnje noge: Ravne, bez obzira da li se posmatra sa strane ili od pozadi. U proporciji su 1:1.
 
Butina: Mišićava, duga oko 10 cm.
 
Ugao kuka: 80 stepeni.
 
Potkolenica: Nagnuta od napred ka nazad, duga oko 10 cm.
 
Koleni ugao: 120 stepeni
 
Skočni zglob: Dužine oko 2 cm, debljine oko 3 cm.
 
Ugao skočnog zgloba: 160 stepeni
 
Došaplje: Dugo oko 7 cm, široko oko 2 cm, stoji vertikalno ka zemlji.
 
Šape: Okrugle, prsti blago zaobljeni, zatvorene. Jastučići ravni i pigmentisani.
 
Kretanje: Korak normalan, kas skraćen. Pri kretanju kas ima prednost
 
Dlaka: Fina, duga oko 8 cm, blago talasasta, građe slične pamuku.
 
Koža: Tanka, na svakom delu tela dobro prilegla. Srne biti pigmentisana sa sivim, više ili manje tamnim flekama.
 
Boja: Bela, dopuštene su nekoliko fleka žute ili više ili manje tamno sive, posebno na ušima.
 
Greške: Ocenjivanje prema težini.
 
Teške greške
Njuška: Premala ili prevelika.
Lobanja: Ravna ili jako zaobljena.
Stop: Isuviše izražen ili nepostojeći.
Nosnik: Ispupčen.
Zubalo: Nepravilan raspored zuba (sekutići), karijes, jak predgriz ili podgriz (više od debljine sekutića).
Oči: Svetle, blizu jedno dragom, entropijum, ektropijum, buljave oči. Pogled ujedljivog psa.
Uši: Prekratke, nedovoljno duga dlaka, preblizu usađene, predebele, uspravne.
Leđa: Preduga, ulegnuta.
Sapi: Vodoravne, uske.
Grudi: Loše razvijene.
Vrat: Predug ili prekratak, tanak.
Rep: Predug, prekratak, zavijen, slabo odlakan, cilindričan.
Plećka: Ravna.
Noge: Kravlji stav, x-stav, uvrnute ili izvrnute šape, pete preusko ili predaleko jedna od druge, loši uglovi.
Butina: Nedovoljno mišićava, nedovoljno odlakana.
Koža: Naborana, debela.
Dlaka: Prekratka, preduga, uvijena, svilenkasta.
Diskvalifikacione greške
Nosna pečurka: Flekavo depigmentisana, presvetla.
Usne: Potpuno ili flekavo depigmentisane, teške, padajuće. Beli kapci - nedovoljno ili flekavo pigmentisani.
Rep: Zavijen ili uspravno nošen, bezrepost.
Vrat: Predug.
Veličina i masa: Iznad maksimuma.
Boja: Jako braon ili jednoznačno crno flekava.

Primena prinude


Primena prinude
Faktor prinude igra značajnu ulogu u dresuri pasa. Prinuda omogućuje da se izgradi mehanizam bezpogovornog ispunjavanja zadataka bez obzira na to da li su ometajući nadražaji prisutni ili ne. Pod faktorom prinude podrazumeva se način ophođenja koji primorava psa da izvrši naređenje.. Faktor prinude koči sve akcije psa koje nisu potrebne dreseru. Primena prinude je potrebna zato što su mnogi naši zahtevi neprijatni psu i što ih on ne bi ispunjavao dobrovoljno. Prinuda se koristi čak i u onim slučajevima kada se pas doučava u najprostijim navikama: sedeti, ležati i slično. Ako pas odbija da izvrši naučenu komandu dreser ga mora prinuditi na poslušnost. Kad god je potrebno psa na nešto prisiliti ne smeju mu se činiti ustupci jer će u protivnom dreser izgubiti uticaj. Kao način prinude koriste se: trzaj povodnikom, izazivanje bola nazubljenom ogrlicom, lagan udarac malim prutom itd. . . Neki dreseri odbijaju primenu laganim udarcem tankim prutom kao prinudu, ali nama se čini da ta metoda nije loša. Prutić je kao način prinude u rukama iskusnog dresera nezamenljiva stvar ako su u pitanju psi kod kojih prevladavaju aktivne odbrambene reakcije. Ali primena prutića mora biti vezana za momenat odbijanja poslušnosti psa. Treba ga primeniti samo kao poslednju meru i to onda pošto je pas odbio da se povinuje ponovljenoj komandi izgovorenoj pretećim glasom. Samo u tom slučaju treba odmah upotrebiti prutić ili jak trzaj ogrlice. U ovom slučaju preteća zapovest, pojačana bolom, postaje signal koji opominje i koji sili na momentalno izvršenje zapovesti. Ali onog trenutka kad pas izvrši zapovest treba ga odmah nagraditi poslasticom i komandom zahvale. Metoda kontrasta se sastoji u naizmeničnoj primeni bola i nagrađivanja. Ovde se psu jasno nudi izbor da izvrši zadatak i bude nagrađen ili da ga ne izvrši i bude kažnjen. Ali kod pasa kod kojih je jako izražena velika agresivnost i razdražljivost nemoguće ga je obuzdavati sa polumerama i popuštati im već je potrebno primeniti sve načine, uključujući i prut da bi se ostvarila poslušnost. Korišćenje faktora prinude je od velike koristi za dresera kada je kod psa potrebno ugušiti urođeni instinkt. Na primer napad psa koga dresiramo na druge pse. U takvim slučajevima polumera nije dovoljna. Protiv instinkta razdražljivosti moguće je delovati samo jakim sredstvima prinude.
Ako se prinuda koristi pravilno i pravovremeno ona neće imati štetno dejstvo i dresiranje će biti uspešno. Psa je moguće izdresirati i bez prinude ali se tada ne može od njega očekivati da uvek izvršava sve zapovesti bez pogovora a i dresura će biti jako duga i naporna.
Pohvale i zabrane
Razmatrajući suštinu i značaj faktora prinude kao sastavnog dela dresure pasa ne možemo a da se ne osvrnemo i na pohvale i zabrane koji su usko povezani sa prinudom. Pod pohvalom podrazumevamo sledeće postupke: dopunska komanda „dobro", milovanje i sve vrste poslastica Da bismo psu pokazali da je dobro izvršio zapovest pohvaljujemo ga izgovarajući komandu DOBRO i/ili milovanjem i davanjem poslastice. Komandu „dobro" uvek treba izgovarati mekim i prijatnim glasom. Da bi se nešto zabranilo psu izgovara se komanda FUJ koja se obavezno izgovara strogim glasom a ponekad je praćena i laganim udarcem tankog prutića ili trzajem povodnika. Potrebno je istaći da neiskusni dreseri često upotrebljavaj komandu zabrane „fuj" i koriste je i kad je to potrebno i kad nije. To je jako loše za dresuru jer ako se suviše često upotrebljava ona kao faktor zabrane gubi svoju vrednost. Da bi se otklonile manje važne nepravilnosti u izvršenju zadatka umesto komande „fuj" može se upotrebiti odgovarajuća osnovna komanda ali izgovorena strožim glasom. Na primer ako dreser primeti da pas dok čuva stvari obraća pažnju na nešto drugo onda se umesto komande „fuj" ponavlja komanda ČUVAJ govorena povišenim glasom. Treba shvatiti da komanda zabrane predstavlja suprotne dodatnoj komandi „dobro". Komanda zabrane „fuj" je potpuno samostalna komanda koja predstavlja signal za kočenje svih neželjenih akcija ona je jak uslovni nadražaj koji izaziva izraženu pasivno odbrambenu reakciju.

Osnovni pojmovi o tragu i komponentama mirisa

Dreser mora dobro shvatiti pojam traga i da zna kako i zašto individualni miris čoveka deluje kao trag. Ako prolijemo kolonjsku vodu ljudi koji se nalaze iza zida i susednoj sobi neće osetiti miris. Miris koji se širi prostorijom stići će do njih tek posle izvesnog vremena. Što je veća prostorija to će se miris slabije osećati a što je prostorija manja i što je vazuh svežiji miris će se jače osećati. Miris se širi kroz vazduh. Mirisne stvari se razlikuju po jačini mirisa i po dužini njegovog emitovanja. Neki mirisi traju duže a drugi se brže gube. Poznato je da jači miris ,,guta" slabiji. Na primer mnogi neprijatni mirisi u prostoriji se gube kad sobu poprskamo drugom tečnošću prijatnijeg mirisa. I miris čoveka koji je ostao na predmetima ili na tragu može da bude ugušen drugim mirisima koji se nalaze na putu kretanja. Pod pojmom traga se u dresuri pasa podrazumevaju male čestice mirisne stvari. Čovekov organizam stalno luči znoj koji se širi u okolnu sredinu u obliku malih čestica. Miris znoja jednog istog čoveka može biti različitog intenziteta. Na primer uzbuđen čovek luči znoj jačeg mirisa od mirnog čoveka. Koncentracija mirisa znojenja je najveća među nožnim prstima i ispod pazuha pa zbog toge ti delovi tela mirišu jače od drugih. Miris koji čovek luči prolazi kroz obuću, odelo, dospeva u vazduh i zadržava se na tlu i predmetima sa kojima je čovek bio u dodiru. Miris svakog čoveka je specifičan a psi su ( naročito tragači ) zahvaljujući svom veoma razvijenom čulu mirisa sposobni da razlikuju individualne mirise ljudi i životinja. Tu sposobnost psa je moguće iskoristiti samo ako je on od samog početka dobro upamtio neki miris i ako može da ga razlikuje od ostalih mirisa na koje nailazi za vreme praćenja. Jer za vreme praćenja tragova na osnovni miris mogu se nadovezati i drugi koji ga menjaju (mada i medju njima postoji neka veza). Događa se da se za vreme puta miris koji se prati potpuno izgubi u smesi drugih mirisa. Ako djonove cipela protrljamo mesom tragovi će dobit nov komponentu koja će za psa dobiti novo značenje: miris mesa će postati dominantan i biće signal koji za psa znači zadovoljenj gladi. Ali i miris mesa će postepeno slabiti i konačno izgubi svoja prvobitna svojstva. Dok psa tragača učimo da prati trag potrebno je stalno usavršavati njegovu sposobnost da razlikuje različite mirise.

Navikavanje psa da ide pored noge


U ovom slučaju cilj nam je da kod psa razvijemo naviku da na komandu „pored" zauzme mesto pored leve noge dresera. Treba ga naviknuti da na tom mestu bude kad god je sa čovekom bez obzira da li tada miruje ili je u pokretu. Navika hodanja pored dresera je prvi uslov za razvijanje pokornosti kod psa. Zahtev da pas uvek bude na određenom mestu bez komande je jako važan element discipline u daljem sistemu obuke.
      Ni jednom se komandom ne koristimo tako često. Odnos čoveka i psa nameće stalno korišćenje komande „pored". Za vreme obuke i razvijanja drugih navika, za vreme šetnji itd. stalno sde koristi ta komanda PORED. Uslovni refleks na tu komandu treba metodično razvijati i učiniti da to bude najbolje učvršćen refleks kod psa. Naviku hodanja pored dresera treba mo početi da razvijamo pošto se pas navikne na ogrlicu i povodnik i na to da hrabro i slobodno trči i kada je vezan za povodnik. Najbolje mesto za razvijanje navike da ide pas pored noge jeste poljana odnosno sva mesta na otvorenom prostoru gde je delovanje drugih faktora svedeno na minimum. Uslovni nadražaj je u ovom slučaju komanda „pored" a bezuslovni je trzaj povodnikom.
      Naviku treba razvijati na sledeći način: Dreser drži psa na kratkom povodniku a pas se nalazi pored dreserove leve noge. Povodnik treba držti slobodno, kako bi pas, krećući se, mogao da menja mesto pored, iza ili sa strane dreserove noge. Odabravši pravac dreser sitnim koracima kreće napred dozvoljavajući psu u početku da trči pored noge gde mu je volja. Stim kada se pas bude našao ispred dreser će pretećim glasom izgovoriti komandu „pored" i trzajem povodnika ga prinuditi da zauzme pravilan položaj pored noge. Ako pas zauzme pravilan položaj pored leve noge dreser će ga slobodnom rukom pomilovati i izgovoriti komandu „dobro" i „pored". Ako je pas otišao previše u stranu sleduje takodje trzaj povodnikom i preteća komanda „pored". Kada pas zaostane povdnik se trza u pravcu kretanja. Kada se radnja ponovi više puta za vreme šetnje uz komandu „pored" i trzaje povodnika pas će steći naviku da se brzo vraća na mesto pored leve noge i to isto na komandu. Da bi se proverilo do koje se mere razvio uslovni refleks na komandu „pored" dreser u momerntu kad se pas istrčao ispred ili zaostao iza dresera, ne vukče povodnik već samo izgovara pretećim glasom komandu ,,pored". Ako se na tu komandu pas vrati na mesto pored leve noge može se smatrati da se uslovni refleks razvio. U protivnom treba nastaviti kao na početku. Pas će dosta brzo uvideti da svako odstupanje od noge dresera povlači za sobam osećaj bola a da je hodanje pored noge dresera u potpunosti bezopasno. To će ga vremenom navesti da se stalno kreće pored leve noge dresera. Smatramo da je to najbolji način da se razvije ova navika. Tako će se takodje kod psa razvitjati i navika da pazi na pokrete dresera i da se na njih privikava.
     U kasnijem radu se radnja „hodanje pored" postepeno kombinuje. U početku obuke se koriste samo pravolinijski i spori pokreti a u daljoj se obuci pas obučava za zaokrete pod različitim uglovima i brzom hodu. Držeći psa na remenu u položaju pored noge dreser se iznenada okreće na desno i izgovara komandu „pored" i vuče povodnik. Ponavljanjem ove radnje na levu i desnu stranu kod psa se obrazuje uslovni refleks na pokrete dresera. Tada za psa sam momenat pokreta postaje signal i on se žuri da se okrene kako bi izbegao neprijatan trzaj povodnika. Za vreme okretanja na desno treba biti obazriv jer se psu lako može nagaziti na šapu što je veoma nepoželjno. Pored toga pas ne sme da se odvaja od gospodara za vreme brzog hoda ili trka. Zvučnu komandu „pored" treba vezivati za pokret psa u trenutku kada se pas nalazi pored noge. Dreser uz komandu „pored" udara sebe levom šakom po butini. Čestim ponavljanjem, ovaj pokret postaje za psa znak koji je zamenio zvučnu komandu. Kada je pas naučio da ide pored dresera na povodniku onda se uči da ide pored ali bez povodnika. To se radi postepeno za vreme šetnje neprimetno se povodnik ispusti na zemlju na taj način pas odmah oseti punu slobodu kretanja. Ako pas istrči napred ili u stranu ne treba povodnik uzimati u ruku dovoljno je samo nagaziti ga što će ga naterati da se vrati na put. Treba naglasiti da dreseri često veoma rano prelaze na razvijanje navike hodanja bez remena odmah pošto je kod psa izgrađena veza između komande „pored" i odgovora. Međutim iako je tada kod psa možda i izgrađen uslovni refleks i iako on možda ispunjava zahteve ipak je neophodno produžiti obuku sa povodnikom kako bi se postigao potpuni automatizam odgovora. Povodnik po pravilu pomaže da se navike izvršavaju bez pogovora. Uspeh u radu sa psima u mnogome zavisi od razgovetnosti komande i pravilnog korišćenja intonacije. Ako preteća komanda „pored" bude prethodila svakom trzaju povodnika a pohvala i milovanje usledili svaki put kad je pas na svome mestu rezultati neće izostati.
        Psi neverovatno tačno reaguju na intonaciju glasa. Koristeći za svaku komandu pravilnu intonaciju kroz izvesno vreme će se primetiti da je dovoljna samo komanda izgovorena pretećim glasom bez trzaja povodnika pa da pas uradi ono što se od njega traži. Pas će još bolje izvršavati zapovest „pored" ako svaki put kad zauzme pravilno mesto pored leve noge bude nagrađen mesom i komandom „dobro" i milovanjem. Ubuduće će, zahvaljujući dresiranju metodom kontrasta, pas besprekorno izvršavati komandu „pored" i bez trzaja povodnika

Preskakanje preko ograde

Obuka za savladavanje raznih prepreka (ograda, živica, kanala, stepenice, greda....) pomaže fizičkom razvoju psa i razvoju njegove umešnosti, hrabrosti i elastičnosti. Zbog toga se mladi psi treniraju za savladavanje malih prepreka. Te vežbe kod psa izgrađuju sigurnost i stremljenje da se dostigne cilj. Osnovna komanda „barijera". U razvijanju ove navike učestvuje prvenstveno urođena sposobnost psa da skače. Zato za vreme planirane obuke dreser mora sam da pronađe najbolji način da ta urođena sposobnost dođe do svog punog izražaja.

Uslovni nadražaj su komanda „barijera" i pokret rukom u pravcu prepreke a bezuslovni nadražaj je poslastica kao nagrada za ispunjenu zapovest. Obuka se vrši na specijalno pripremljenim terenima, odnosno na terenima gde već postoje izgrađene barijere, kanali, živice, stepenice, grede i slično odnosno u specijalizovanim dresarnicama. Da se pas ne bi bojao prepreka treba ga prethodno upoznati sa njima. Zbog toga se psi nekoliko dana pre obuke šetaju među preprekama koje treba da savladaju. Nakon toga dreser mora da pronađe odgovarajući nadražaj koji će kod psa izazvati prirodnu želju da skoči. Taj zadatak se rešava na više načina. Na primer pas se dovede na dva koraka ispred ograde koji treba da preskoči a koji nesme biti viši od jednog metra. Dreser ostavlja psa da sedi, a sam ide iza ograde i prebacuje preko njega dugi povodnik kojim je pas vezan. Zatim izgovara komandu „dođi" i u trenutku neposredno pre nego pas preskoči ogradu dreser izgovara komandu „barijera". Ta se vežba ponavlja tri do četiri puta u toku časa. Kad god pas samostalno i pravilno savlada prepreku daje mu se poslastica. Drugi efikasniji način je sledeći: dreser trči u pravcu prepreke zajedno sa psom na povodniku i izgovarajući komandu „barijera" preskače preko ograde a pas za njim. Tu radnju treba ponoviti nekoliko puta i svaki put treba psa nagraditi. Posle izvesnog vremena dreser zajedno sa psom pritrčava prepreci, ali je ne preskače već tera psa da sam izvrši skok na komandu „barijera".

Dok pas preskače nisku prepreku dreser povišenim glasom izgovara komandu „barijera" i posle dobrog skoka nagrađuje psa komandom „dobro" i parčetom mesa. Ponavljanje ove vežbe i vezivanjem momenta preskoka za komandu „barijera" kod psa će se razviti jaka navika da na tu komandu skače preko prepreka. Kad god pas preskače ogradu ponavlja se komanda „barijera" a posle pravilnog preskoka sledi milovanje i davanje pospastica. Po pravilu pas preskače niske prepreke. Što je visina ograde veća to pas više gubi hrabrost. U tom slučaju dreser mora da pomogne psu da savlada prepreku. To se čini na sledeći način: pošto pas sedne na dva metra pred ogradu izgovara se komanda „barijera" i istovremeno se desna ruka pruža u pravcu prepreke. U trenutku kad pas skače treba mu malo pomoći, podići ga odpozadi da bi se lakše zaskočio prednjim šapama za gornji kraj ograde. Istog trenutka se povišenim glasom ponavlja komanda „barijera". Pošto se zakači prednjim šapamana na vrh ograde pas će preskočiti na drugu stranu. U slučaju da odbije da preskoči visoku ogradu prepreku treba smanjiti na očigled psu i posle manjeg odmora ponoviti vežbu. Da bi pas preskočio ogradu visoku do dva metra nije mu potreban veliki zalet. Pas obično čini skok posle petog koraka. Ako je zalet suviše veliki on gubi potreban tempo i ritam pokreta pred skok. Psima koji su „zainteresovani" za hvatanje predmeta se preko prepreke bacaju poznati im predmeti uz komandu „barijera". Ta radnja predstavlja jak nadražaj za psa i tera ga na skok. Ako je pas zao i reži na nepoznatog čoveka kao nadražaj za preskakanje prepreke može da posluži pomoćnik koji će stati iza ograde i izazivati životinju. Dreser pak drži psa na povodniku zatim ga pušta i momenat preskoka preko prepreke vezuje za komandu „barijera". Psa kod koga je izražena proždrljivost najlakše je naučit da skače ako se iza prepreke baci kost ili meso. Nagon za hranom će kod takvog psa svakako izazvati veliki trud i zalaganje da se preskoči ograda. Često se koristi i metod oponašanja. Grupa pasa se dovede na rastojanje pet do šest metara od prepreke i zatim se puštaju da jedan po jedan preskaču na komandu „barijera". Pri tome prvo skaču dobro dresirani psi a tek zatim ostali. Pošto se kod psa razvije uslovni refleks na zvučnu komandu „barijera" prelazi se na dresiranje putem pokreta. Psu se naredi da sedne na dva metra od prepreke (ograde, rova), izdaje se komanda „barijera" i istovremeno se ruka pruža u pravcu prepreke. U trenutku kad pas preskoči prepreku ponavlja se komanda „barijera". Ako je pas dobro izvršio zapovest dreser mu prilazi, miluje ga i daje poslastice. Uporedo sa ovim dreser koristi komandu „fuj" i razvija kod psa stav nepokretnosti pred preskok. To se radi postepeno počev od jedne sekunde do 2 minuta. Sa učvršćenjem refleksa na zvučni signal i pokret kad pas počne da sa lakoćom preskače niske prepreke visina ograde se postepeno povećava do dva metra. Prepreka čija visina dostiže dva metra smatra se sasvim dovoljnom jer veća visina nepovoljno deluje na organizam psa. Ako se pas za vreme preskoka povredi on će se dugo plašiti da ponovo skače preko visokih prepreka. Preskoke ne treba trenirati neposredno po uzimanju hrane. Zemlja oko prepreke mora biti preriljana, bez kamenja i drugih tvrdih predmeta. Sama ograda mora biti dovoljno jaka da se ne bi srušila kad pas skoči i počne da se vere uz nju. Po nekad će pas umesto da preskoči ogradu pokušati da je oidje i da bi se to sprečilo potrebno je na krajevima prepreke izgraditi pomoćnu ogradu. Obučavanje psa da preskače druge prepreke kao što su rovovi, živice i druge prepreke vrši se istim redosledom na isti gore opisani način. Obuke počinje tako što dreser prvi preskače rov a pas za njim a pr tome dreser uvek izgovara već poznatu komandu BARIJERA. Momenat preskoka se vezuje za istu komandu. Ubuduće će pa samostalno i samo na komandu BARIJERA da izvršava naređenja i da preskače različite prepreke. Ako pas treba da pređe rov preko brvna ili uzanim mostom ne izdaje se komanda „barijera" već komanda „napred" (komanda koja se primenjuje za hodanje po gredi).

Ishrana štenadi i mladih pasa


Za štenad je karakteristično da brzo rastu i razvijaju se, pa njihov rast zavisi od nakupljanja belančevina i mineralnih materija u telu (rast mišića i kostiju). Za ovaj ubrzani rast neophodna je i dovoljna količina vitamina. Potrebne količine hrane za štene u odnosu na odraslog psa su tri puta veće, računato na jedinicu težine. Zato je štenetu neophodno obezbediti dovljnu količinu hrane sa svim hranljivim sastojcima. Sa 9 meseci štene dostigne svoju skoro maksimalnu visinu i približnu težinu odraslog psa: od 500-800 grama do 40-50 kg. Štenci sisaju 30-40 dana svog života. Samo mleko nije dovoljno. Zato je neophodno početi sa dopunskom ishranom - prehranjivanjem već od 15-20 dana života štenadi. Dopunska ishrana štenadi u ovom periodu mora biti slična majčinom mleku zbog pravilnog rasta i napretka i da bi se sprečili neki poremećaji u varenju.
 
Prihranjivanje štenadi može da izgleda ovako:
  1. 1/2 litra rnleka, 2 žumanca, kocka šećera, 20 kapi Ads, vitamin C i B kompleks.
  2. 1/2 l mleka, 100 gr mlevenog mesa, zobene pahuljice, 1 žumance
  3. 1/2 l mleka, 100-200 gr mlevenog mesa, 50 gr plazma keksa, jedno žumance. (Belance koristiti dobro prokuvano i izdrobljeno).
Štenad prihranjujte 2-3 puta dnevno, zavisno od količine mleka keruše. Ovom recepturom se služite do 40-og dana života, s tim što ćete po potrebi povećavati količinu navedenih namirnica. U slučaju da keruša odbije štenad i ne da im da sisaju pre (30-40 dana), štenad ćete morati prihranjivati 5-7 puta dnevno, zato što štenad u normalnim uslovima sisaju svaka 3-4 časa