понедељак, 26. децембар 2011.

Domaći obroci


Poznavanje energije neophodne psu u zavisnosti od njegove težine s jedne strane, i energetske vrednosti namirnica računate u kcal E.M. s druge strane, omogućuje da utvrdimo koju količinu savršeno uravnotežene hrane treba dati psu. Za one koji koriste domaće porcije tj. one koji kupuju sveže proizvode, sami pripremaju i kuvaju kašu, možemo predložiti jednostavno pravilo za postizanje tražene ravnoteže :
- meso 4 dela
- pirinač (pre kuvanja) 3 dela
- zeleno povrće 2,4 dela
- ulje od kukuruza 0,2 dela
- suvi kvasac 0,2 dela
- minerali kao dopuna 0,2 dela Tako, kilogram domaće porcije sa 2000 kcal E.M. sadiži:
- 400 g mesa ;
- 300 g pirinča ;
- 240 g boranije ,
- 20 g ulja od kukuruza (1 supena kašika);
- 20 gr kvasca (ista mera);
- 20 g minerala (ista mera).
Da biste utvrdili koju količinu domaćeg obroka treba dati vašem psu, neophodno je da znate broj kilokalorija koji mu je potreban u zavisnosti od njegove težine. Ako upotrebljavate gotovu hranu iz trgovine, možete lako proveriti da li izabrani proizvod zaista odgovara datim vredaostima (tu opet, ne treba mešati suvu i vlažnu materiju). Primera radi, evo kako izračunati energetsku koncentcaciju hrane čija etiketa daje sledeće analitičke karateristike :
- M.P.b. (bruto proteinske materije) = 6,5 %
- M.G. (masne materije) = 4 %
- M.M. (mineralne materije ili pepeo) = 2 %
- Cell. (celuloza) = 1 %
- vlaga = 75 % To znači da je na 100 g gotovog proizvoda 25 g sastavljeno od :
- 6,5 g proteinske materije ;
- 4 g masnih materija ;
- 2 g minerala ;
- 1 g celuloze ;
- 11,5 g glicida.
Valja imati na umu da se glicidi nikada ne pominju na etiketama. Do nijihove količine dolazimo oduzimanjem ostalih komponenata od ukupne količine. Ako znamo energetske vrednosti svakog hranljivog sastojka , energetska vrednost 100 g hrane jednaka je (3,5 kcal x 6,5) + (3,5 kcal x 11,5) + (8,6 kcal x 4), tj. ukupno 97,4 kcal E.M. , tj. 9~4 kilokalorija E.M. po kilogramu hrane. Kad saznamo kalorijsku vrednost hrane ostaje nam da izračunamo količnu koju treba dati u zavisnosti od broja kcal potrebih psu. Na primer, pas od 20 kg troši svakoga dana :
- 365 g kroketa,
- ili 425 g poluvlažne hrane ;
- ili 1020 g hrane iz konzerve. Najsigurniji način da se količina koju treba dati odraslom psu prilagodi, jeste kontrolisanje njegove težine svake sedmice

среда, 21. децембар 2011.

Tibetski mastif - novi statusni simbol


Crveni tibetski mastif po imenu Hong Dong je postao najskuplji pas na svetu, jer je nedavno prodat u Kini za rekordnih 1,5 miliona američkih dolara. Kupio ga je 17. marta ove godine multimilioner, magnat uglja sa severa Kine. Jedanaestomesečni pas je težak već oko 80 kg, a ova rasa kada odraste može da dostigne i do 130 kg. Njegov odgajivač Lu Liang smatra da je svota koju je dobio potpuno opravdana s obzirom na ogromne troškove koje je imao kako bi ga odgajio.
Tibetski mastif je postao novi statusni simbol u Kini, pa je ovaj četvoronožni lepotan zamenio luksuzne automobile i nakit. Crvena boja se smatra bojom sreće, a veruje se da ova rasa vlasniku donosi zdravlje i sigurnost. Tibetanci veruju da ovi psi nose duše monaha koji nisu bili dovoljo dobri da završe u raju ili da se reinkarniraju kao ljudi.
Tibetske mastife su imali i velikani kao što su: kraljica Viktorija, Džordž IV i Džingis Kan koji je sa svojom vojskom u zapadnu Evropu doveo 30.000 pasa. U Velikoj Britaniji danas ima oko 300 tibetskih mastifa, a cena šteneta je znatno razumnija: od 850 do 1000 funti. Ipak, prošle godine je u Engleskoj jedan ovakav pas prodat za 915.000 funti.

уторак, 20. децембар 2011.

MAĐARSKA VIŽLA KRATKODLAKA


Temperament
 
Vižla je ekspresivna, nežna i puna ljubavi. Odlično prihvata dresuru i lako i rado uči, pa joj je potrebna svakodnevna psiho-fizička stimulacija u vidu treninga. Neophodna im je strpljiva, odlučna i smirena ruka. Ako u vlasniku ne prepoznaju jak autoritet, postaće tvrdoglav. Izuzetno se dobro slažu sa decom i mogli bi se sa njima igrati satima. Najbolje prihvataju aktivnu decu, punu energije. Veoma lako se adaptiraju na porodični život i generalno dobro prihvataju druge pse. S obzirom na to da pripadaju atletskom, sportsom tipu psa, potrebno im je mnogo vežbe i treninga, pa mogu da postanu veoma destruktivni i nemirni ako im se to ne omogući. Takođe postaju preterano nestrpljivi u želji da potroše nagomilanu energiju.
Potrebna im je rana i dobra socijalizacija, što podrazumeva navikavanje na ljude, druge životinje, zvukove, različita mesta. Socijalizacija je od izuzetne važnosti da bi pas postao poslušan i stabilan.
Mađarska vižla se lako dresira i uvek je voljna da ugodi vlasniku. Ipak, vlasnik mora da zna kako da psu objasni šta želi od njega, a to se postiže treningom. Ako vižlu dovoljno ne trenirate, postaće veoma teško kontrolisati je.
Ova rasa nije za svakoga. Ukoliko želite mirnog psa i niste spremni da trčite satima da biste trenirali psa, nemojte se odlučiti za ovu rasu. Vižla će da bude nesrećna, a vi nezadovoljni njenim ponašanjem i tvrdoglavošću.
Mađarska vižla ima mnogo talaneta, a neki od njih su: praćenje traga, dovlačenje, poentiranje, čuvanje, poslušnost. Vižla je lovački pas i dobro se slaže sa mačkama sa kojima je odrasla, ali vodite računa kada je u blizini zečeva, kunića, hrčkova i ostalih sitnijih životinja koje može smatrati plenom.
Kao i svakom psu, vižli je potreban stabilan i odlučan “vođa čopora” u gazdi, jedino tako će se izbeći problemi u ponašanju kao što je preterano zaštitnički stav prema članovima porodice ili čuvanje delova nameštaja.
Dobro balansiran pas koji ima adkvatnog vlasnika i dovoljno psiho fizičkog treninga neće imati probleme u ponašanju. Čak i ako se problemi pojave, greška se može ispraviti ukoliko vlasnik promeni svoj stav prema psu i počne da poštuje prirodne instikte i potrebe psa.
Njen karakter teško podnosi grube postupke. Urođene osobine kao odlično pamćenje, sposobnost učenja i kombinovanja su odlične i sigurno joj daju mesto modernog lovačkog psa našeg vremena. Pored njene izražene strasti za lovom, oseća se dobro i u stanu lovca. Odgovarajući ovoj osobini i odličnom ponašanju drže je i ljubitelji pasa.
Njena mogućnost aklimatizacije je nadaleko poznata, neumorno radi i po najvećoj vrućini.
Pored urođenih dobrih osobina posebno su izraženi: odličan nos, čvrsto stajanje, izražena nadarenost za praćenje traga i aportiranje, radost za rad u vodi i posebno odličan kontakt pri vođenju.
 
Istorijat
Vižla je stara rasa, potiče iz X veka, iz današnje Mađarske gde je korišćena kao lovački pas. Pretpostavlja se da su preci vižle nekoliko vrsta poentera, zajedno sa transilvanijskim hrtom i “turskim žutim psom” (koji je iščezao). Novija istraživanja kazuju da je moguć i uticaj slugija na vižlu.
Na mađarskom jeziku “vižla” znači poenter. Ovi psi su bili odlični lovci zahvaljujući nepogrešivom njuhu i ogromnoj energiji.
Rasa je skoro nestala nakon II svetskog rata, kada su Rusi okupirali Mađarsku. U strahu od nestanka rase, nekoliko mađarskih uzgajivača je prokrijumčarilo vižle u SAD i Australiju kako bi održali rasu. Osim kratkodlake vižle postoje još oštrodlaka vižla i veoma retka, dugodlaka. Dugodlaka vižla se retko javlja u leglima ostala dva tipa, nije registrovana kao zasebna rasa, ali postoje i danas primerci u Evropi.
 
Uslovi odgoja i nega
 
Vižla se ne preporučuje za život u stanu. Zbog njene izuzetne aktivnosti i energičnosti, idealno bi bilo da joj je na raspolaganju veće dvorište. Vižla je jako izdržljiv pas, potrbno joj je mnogo vežbe i svakodnevne duge, brze šetnje ili trčanje. Odlično je društvo za vožnju rolera ili bicikla. Ukoliko joj se ne pruži dovoljno fizičke aktivnosti, postaće tvrdoglava i ispoljiće niz neželjenih oblika ponašanja.
Kratka dlaka se lako održava. Potrebno je povremeno četkanje i kupanje suvim šamponom prema potrebi. Može se kupati i blagim sapunom, ukoliko je neophodno. Nokte treba skraćivati. Kratkodlaka vižla se prosečno linja.
 
Zdravstveni problemi: displazija kukova
 
Životni vek: 12 do 15 godina
 
FCI standard:
 
Glava:
 
Suva, plemenita, dobro proporcionalna. Glava je srednje široka i blago zaoblje- na. Središnja brazda na gornjem delu lobanje je srednje izražena i produžava se od srednje razvijene potiljne kosti ka čelu. Stop je blag. Nosnik je uvek prav. Njuška je dobro zaoblje- na, nije duguljasta, široka. Nosna pečurka je dobro razvijena, sa po mogućnosti širokim nozdrvama. Njuška merena od vrha nosa do linije koja spaja očne duplje - treba da je u svakom slučaju manja od 50% ukupne dužine glave. Donja vilica je dobro razvijena i mišićava. Zubalo je snažno, sekutići imaju kontakt u normalnom makazastom zubalu. Na zube priležuće usne ne vise opušteno. Oči su blago ovalne. Pogled je živahan i inteligentan. Očni kapci su dobro zatvoreni. Boja dlake je u harmoniji sa bojom očiju, tamniji ton boje očiju je poželjan. Uši su srednje velike i nešto na unutra i srednje visoko usađene i leže ravno ka licu. Dobro pokrivaju usni otvor i imaju oblik zaobljenog ,У".
 
Vrat: Srednje dug, mišićav, blago zasvođen, bez nabrane guše, srednje visoko usađen u telo.
 
Telo: Snažno i dobro proporcionalno, nešto duže nego kod rasa sa kvadratičnim telom.
Greben je istaknut i mišićav. Leđa su kratka i ravna. Slabine čvrste, gornja linija blago zaobljena ka korenu repa. Grudni koš srednje širok, dubok i dopire do laktova. Rebra su srednje zasvođena. Lopatica je dobro mišićava, odgovarajuće nagnuta i pokretljiva.
Noge: Prednje su ravne, sa snažnim kostima, zatvoreni laktovi. Zadnje noge mišićave, srednje uglovane, ne tako nisko postavljen skočni zglob. Prsti su jaki, dobro zaobljeni, čvrsto zasvođeni, šape su blago ovalne. Nokti su snažni, jastučići elastični i čvrsti.
 
Rep: Nešto niže usađen, srednje snažan, sužava se i na kraju je blago zavijen. On čini estetsku celinu ako je ostalo 3/4 ukupne dužine. Shodno tome kupira se samo 1/4 dužine repa. Kupiranje pravilnog, lepo vodoravnog nošenog repa nije obavezno.
 
Koža: Čvrsta, bez nabora po telu i čelu. Pigmentisana. Nosna pečurka boje mesa. Usne, rub očnih kapaka i nokti su braon. Jastučići su boje škriljca.
 
Dlaka: Dlaka je gusta, priležuća, kratka, ravna i oštra. Stomak je malo odlakan. Dlaka na ušima je pre kraća i svilenkasta. Na repu je duža dlaka.
 
Boja: Žuta kao zemička, ili različite nijanse žute boje peska. Male bele fleke na prsima i na šapama i tačkasta obeleženost nisu mana.
 
Kretanje: Dobro osvaja prostor, puno potiska, bez napora. U polju je karakterističan način kretanja ujednačen, izdržljiv galop.
 
Veličina: Idealna visina za mužjaka je 56-61 cm, za ženke 52-57 cm. Dozvoljeno je odstupanje od ±4 cm, pri čemu je pas ostao harmoničan. Harmonija tela u mirovanju i kre- tanju je značajnija nego santimetrima izražena visina.
 
Nedostaci: Svi nedostaci vezani za građu, koji škode skladu pokreta i radu. Glavne mane su: suviše laka ili glomazna građa, znatno odstupanje od propisanih vrednosti, disharmonična građa i, na prvom mestu kratko i visoko telo, kao izdignuto, sa suviše izdignutom podlakticom. Nedostaci glave su od prvenstvenog značaja: neproporcionalna glava, sa suviše širokom ili suviše uskom lobanjom i čelom, šiljata, udubljena ili ispupčena glava, glava goniča, suviše izražen stop, kratka i šiljata njuška, ispupčen lični deo.
 
Veoma važni nedostaci: Opuštene usne, labava koža na glavi, sitne neproporcionalne, blizu postavljene oči, upale u očne lukove, buljave, svetle, mlitavi kapci, bezizražajan pogled, zao pogled, suviše visoko ili suviše nisko postavljene uši, uske kovrdžave uši. Nepravilan zagriz: prognacija gornje ili donje vilice, sa razmakom većim od 2 mm, bočna devijacija čeljusti, izbačeni zubi, žuti zubi, dosta izražen fanon.
 
Telo: Mlitavi mišići, leđa i krsta bez čvrstine, uska karlica, kratke upale sapi, ulegnut greben, loše usađeno rame, nedovoljno spuštene grudi, suviše široke grudi, ravna rebra. Opušten stomak kod ženki posle porođaja.
 
Noge: Loše uravnotežene u odnosu na normu, loši uglovi, suviše duge noge.
 
Rep: Visoko usađen i nošen suviše visoko u odnosu na horizontalu.
 
Dlaka: Nedovoljno gusta dlaka, svilenkasta, suviše kratka i tanka, misija dlaka, sve što odstupa od kratke dlake.
 
Boja: Prisustvo tamno-mrkih tonova, crven i izabel boje nisu poželjne. Tamniju prugu na leđima, koja je često vezana za ishranu, ne treba smatrati nedostatkom. Mrlje na grudima i guši, ili male bele mrlje su mana kad imaju više od 5 cm u prečniku.
 
Diskvalifikacione greške: Značajna odstupanja u odnosu na karakteristike rase, odstu- panja u odnosu na veličinu od preko 4 cm ili nedostatak visine. Višebojni plašt, s crnim i belim prugama, suviše velike mrlje na grudima, bele šape, šiljata njuška, uska lobanja, lobanja kao kod hrta ili nezgrapna lobanja. Svetle, sive ili mrke oči različitih nijansi, entropija, ektropija, lični deo ispupčen (ovnujski), nosna pečurka ružičasta, siva, crna ili pegava i usne ili kapci s crnim pigmentom. Prognacija gornje ili donje vilice veća od 2 mm, devijacija čeljusti, opušteni, balavi uglovi usana, znatno izražen fanon, boja svetlija od boje žutog voska, kestenjasta boja. Plašljiv pas sa osetljivim nervnim sistemom, albino pas, krip- torhid sa jedne ili obe strane. Nepravilno suviše usiljeno kretanje. Displazija kuka.
 
N.B. Mužjaci moraju imati dva naizgled normalna testisa, potpuno spuštena u mošnice.

Brazilski Pas


Opšti izgled: Tipičan molos. Snažnog kostura, kompaktan, pravougaonog oblika, harmoničan i skladan. Uočava se gipkošću koja se lako uočava i pored njegove masivnosti. Ženke na prvi pogled moraju biti ženstvenije od mužjaka.
Karakter: Značajan deo karaktera je hrabrost, odlučnost. Odan je gospodaru i privržen deci. Njegova vernost je čuvena u Brazilu. Uvek traži društvo vlasnika. Prema strancima je nepoverljiv. U kući je miran. Nenadmašan je kao čuvar. Poseduje instikt za lov velike divljači i kao pastirski pas za čuvanje goveda.
Kretanje: Treba da je osvajajuće i sobodno. Njegov korak podseća na kretanje velike mačke. Osnovna odlika je dvotaktni korak pri čemu noge iste strane idu istovremeno. Pri hodu glava je niža od leđne linije. Fila se kreće slobodno sa snažnim korakom. Galop je snažan i za tako velikog psa elastičan. Na osnovu svoje tipične molosoidne građe fila u toku kretanja može veoma brzo da promeni smer.
Izraz: U mirovanju odaje uzvišenost i punu samostalnost. Ako je povećana pozornost, njegov izraz odaje odlučnost i opreznost kombinovano sa odlučnim pogledom.
Glava: Velika, teška, snažna, pri tome uvek u dobroj proporciji u odnosu na telo. Odozgo posmatrana slična je trapezu, glava je u obliku kruške. Sa strane gledano njuška i lobanja su skoro u odnosu 1:1, pri čemu je njuška neznatno kraća.
Lobanja: U profilu lobanja apravi laganu krivinu od stopa do potiljne kosti koja je naročito izražena kod štenadi. Gledano od napred lobanja je velika, široka, gornja linija lako zaobljena. Postrane linije spuštaju se vertikalno i pri tome se glava stanjuje u pravcu njuške. Nema stopa.
Stop: Posebno od napred posmatrano nije primetan. Središnja brazda je blago izražena i pruža se blago na gore. Posmatrano sa strane stop je mali, kos i stvaran je samo pri dobro razvijenim nadočnim lukovima.
Njuška: Snažna, široka i duboka, uvek u skladu sa lobanjom. Odozgo posmatrana dobro ispunjena ispod očiju, sužava se do sredine a odatle do kraja opet je neznatno šira. Posmatrano sa strane njuška je ravna ili je laki „rimski nos". Prednja strana njuške je gotovo vertikalna sa udubljenjem tačno ispod nosa i tako sa gornjom usnom pravi perfektnu krivinu. Gornja usna je debela, opuštena, spuštena preko donje usne i tako pravi donju liniju koja je pri tome paralelna sa gornjom linijom njuške. Ivica usana uvek vidljiva. Donja usna do očnjaka uska i priležuća na kosti vilice. Njuška u korenu duboka, ali dubina nije veća od dužine njuške. Ivice usana formiraju obrnuto slovo "y".
Nos: Dobro razvijene nozdrve koje nemaju potpunu širinu kostiju vilice. Boja je crna. Oči: Srednje do velike, bademaste, prilično udaljeno jedno od drugog i srednje do duboko usađeno. Dozvoljene boje: od tamno braon do žute, uvek u saglasnosti sa bojom dlake. Mnoge file imaju slobodnu kožu donjeg kapka (opuštenu) - to se ne uzima za manu. Ovaj detalj daje rasi tipičan melankoličan izraz.
Uši: Viseće, velike, debele, "V" oblika. Široke u korenu, sužavaju se prema vrhu. Zaobljen vrh. Postavljene na zadnjem delu lobanje i u mirovanju usađene u visini očiju. U afektu uši se nalaze iznad ove pozicije. Prednja ivica ušiju je viša od zadnje. Uši su viseće na obraze priležuće ili unazad naborane i tada je vidljiva unutrašnjost ušiju.
Zubalo: Zubi su širi nego duži, snažni i beli. Gornji sekutići su široki u korenu i oštrih ivica. Očnjaci su snažni postavljeni daleko jedan od drugog. Idealno zubalo je makazasto, a klještasto je dozvoljeno.
Vrat: Spoljna ivica zaobljena, snažan i mišićav, deluje kratko. Lako zaobljena gornja strana i dobro povezana sa glavom. Ima podgušnjak.
Gornja linija: Greben u blago padajućoj liniji na osnovu međusobno veoma daleko postavljenih lopatica. Greben niži od sapi. Iza grebena gornja linija menja smer i penje se ka sapima. Leđna linija nikako ne pokazuje ulegnuće ili ispupčenje.
Sapi: Široke i duge, sa horizontalom zaklapaju ugao od 30 stepeni, blago zaobljene. Nešto su više od grebena, a od pozadi posmatrano sapi su široke koliko i grudni koš, kod ženki smeju biti šire.
Telo: Jako, snažno i duboko, prekriveno debelom i slobodnom kožom. Grudni koš je duži od zadnjeg dela. Dužina tela je za 10% veća od visine grebena, mereno od ramenog zgloba do sedne kvrge.
Grudni koš: Dobro zaobljena rebra, a ova zaobljenost ne srne menjati položaj plećke. Duboke i prostrane grudi dopiru do lakta. Vrlo jasna grudna kost.
Slabine: Kraće i ne tako duboke kao grudni koš. Slabine i grudni koš su jasno razdvojeni. Kod ženki su u donjem delu bolje razvijene. Gledano odozgo slabine su uže od grudnog koša i sapi, ali ne treba da obrazuju struk.
Donja linija: Ravna i duge grudi, linija grudi paralelna sa zemljom a linija stomaka se podiže ka zadnjem delu, ali ne kao kod vipeta.
Prednje noge: Ramenu regiju čine dve kosti iste dužine (plećka i nadlaktica). Plećka sa horizontalom zaklapa ugao od 15 stepeni, a sa nadlakticom oko 95 stepeni. Spoj plećke i nadlaktice gradi rameni zglob. On se nalazi u visini predgrudi, ipak nešto unazad postavljen. U idealnom slučaju rameni zglob se nalazi na polovini visine od donje ivice grudnog koša do grebena. Lakat se nalazi na vertikali spuštenoj od grebena koji dodiruje nogu. Prednje noge su sa snažnim kostima, paralelne, do šaplja ravne. Kosti šaplja kratke, snažne, lako zakrivljen zglob šaplja. Dužina nogu od zemlje do lakta je 50% vrednosti od zemlje do grebena.
Šape: Snažne i sa dobro uzglobljenim prstima koji nisu potpuno zatvoreni, jastučići debeli, široki i duboki. U idealnom slučaju usmerene u napred. Nokti jaki, tamni, beli nokti su prihvatljivi ako je boja dlake na prstima ili šapama bela.
Zadnje noge: Manje teške kosti nego kod prednjih nogu, ipak nikada ukupno lake kosti. Butina je obavljena snažnim mišićima. Muskulatura se pruža od sedne i crevne kosti karlice i čini spoljašnje granice zadnje noge. Zbog toga crvena kost mora imati dobru dužinu. Zadnje noge su paralelne, snažni skočni zglobovi, došaplje lako zaobljeno i višlje od prednjeg. Koleni i skočni zglob umereno uglovani.
Sape: Nešto više ovalne od prednjih, ali inače važi isti opis. Ne treba da ima peti prst.
Rep: Vrlo širok u korenu, srednje usađen, u visini skočnog zgloba jasno se sužava. U afektu fila nosi rep visoko i savijenost na vrhu je jako naglašena. Ne treba da je nošen iznad leđa.
Veličina: Visina grebena mužjaka 65-75 cm, ženki 60-70 cm.
Masa: Mužjaci minimum 50 kg, ženke minimum 40 kg.
Boja: Sve jednobojne, osim diskvalifikacionih boja (bele, misije sivo, kao i "flekava" i blu merl). Kompletno tigrasta fila može biti svetlija kao i tamnija. Tamna maska moguća ali nije obavezna. Kod svih dozvoljenih boja dozvoljena je belina na šapama, grudima i vrhu repa. Na drugim mestima je nepoželjna. Belina koja iznosi više od 1/4 površine tela mora biti kažnjena.
Koža: Jedna od osnovnih rasnih odlika je slobodna i debela koža koja pokriva ćelo telo. Veoma slobodna koža je na guši, grudnoj kosti i stomaku. Neki psi imaju nabor postrano na glavi ili na grebenu. Postrani nabor na glavi pruža se do grebena. Kada je pas u mirovanju na glavi nema nabora, a kada je u afektu pojavi se mali nabor na uzdužnoj liniji lobanje.
Dlaka: Kratka, ravna, gusta i polegla.
Opšte mane: Kriptorhizam, monorhizam, albinizam, gluvoća i td.
Diskvalifikacione mane: Agresivnost prema vlasniku, plašljivosts, nosna pečurka roze boje, podgrizač, predgriz gde su zubi vidljivi pri zatvorenoj vilici, nedostatak očnjaka ili molara izuzev M3, plave oči (porcelanske oči), kupirane uši ili rep, bela boja, misije siva, „flekava", merl faktor, sapi niže od grebena, mužjaci ispod 65 cm i ženke ispod 60 cm, nedostatak slobodne kože, atipično kretanje.
Vrlo teške mane: Mala glava, suve gornje usne, gledano od napred jasan stop, buljave oči, nedostatak dva zuba izuzev Pl, nedostajuća guša, apatičan ili frustriran, plašljivost na pucanj, šaranasta leđa, ravna, ne ka sapima uzdignuta leđa, stomak isuviše prikupljen, kravlji stav, ravan skočni zglob, teške kosti, nedostatak supstance, mužjaci iznad 75 cm i ženke iznad 70 cm, bele oznake koje zauzimaju više od 1/4 tela, nedostatak pigmenta na očnom kapku, okrugle oči, kvadratično telo.
Teške mane: Kratka njuška, male uši, visoko usađene uši, preterano svetle oči, nabori kože na lobanji kada je pas u mirovanju, predgriz, nedostatak dva zuba, ravna koža ispod guše, ulegnuta leđa, uske sapi, rep nošen iznad leđa, plitke grudi, svako odstupanje kod prednjeg i zadnjeg došaplja, preterano uglovan skočni zglob, kratak korak.
Lake mane: Sve što stoji u napomeni standarda.
N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa potpuno spuštena u skrotum.
Test karaktera za filu:
Obavezan za sve pse počevši od 12 meseci starosti. Da bi titula šampiona bila potvrđena, treba da dobije sertifikat o sposobnostima, na osnovu testa karaktera. Taj test je obavezan kada se radi o specijalizovanim izložbama pasa, a fakultativan kada se radi o opštim izložbama, po izboru sudije, a pod uslovom da su testovi izvršeni izvan zatvorenog izložbenog prostora i bez prisustva publike. Pomenutim testom je obuhvaćen:
1. Napad štapom - Pas treba da napadne, pred licem koje ga predstavlja (vodičem), ne pokazujući da je zavistan od istog. Lice koje predstavlja psa mora da ostane mirno. Izričito mu je zabranjeno da udara ili da dodiruje psa.
2. Test na pucanj - Treba ispaliti petardu ili metak iz startnog pištolja na 5 metara udaljenosti od psa. Pas treba da postane pozoran pri čemu treba da pokaže sigurnost i smelost koji su tipični za njega.
3. Za sve vreme trajanja izložbe sudije posmatraju ponašanje psa, a naročito njegovo držanje u toku testa karaktera:
a) Nepoverenje psa prema nepoznatim licima,
b) Sigurnost, hrabrost, odlučnost i smelost.

Boseron


Opšti izgled:
 Impozantan, jak, tvrd, pun snage, dobro građen i mišićav pas, bez svake tromosti. Sigurnost i neustrašivost pri pojavi.
Mane: Nedostatak oštrine i snage, plašljivost.
Diskvalifikacione mane: Nedostaci u tipu, pretežak, preslab plašljiv ili gefahrlich.

 
Veličina: Mužjaci 65-70 cm, ženke 61-68 cm.
Diskvalifikacione mane: Visina grebena iznad ili ispod granica.
Glava: Duga (2/5 visine grebena) proporcionalna u odnosu na telo.
Lobanja: Ravna ili od jedne ka drugoj strani blago zaobljena, središna linija slabo izražena, potiljna kost vidljiva. Glava dobro oblikovana, harmonična, ne teška. Stop slabo izražen i leži na sredini između potiljne kosti i vrha nosa. Širina lobanje i visina glave treba da su nešto manje od polovine ukupne dužine glave. Nosnik nije zaobljen, a iza nozdrva blago izbočen. Posmatrano sa strane nosnik je paralelan sa gornjom linijom lobanje.
Vilice: Ni uske, ni špicaste. Usne suve, zatvorene, bez izuzetka dobro pigmentisane. Gornja usna pokriva donju bez slobodnih visećih delova. U uglu usana grade laki „džep" koji ipak mora biti čvrst.
Zubalo: Snažno, beli makazasti zubi, pri čemu gornji sekutići pokrivaju donje bez gubljenja kontakta. Zubalo treba da je potpuno.
Nos: Nozdrve moraju odgovarati vilicama, ni uske ni velike, ipak dobro razvijene, crne. Posmatrano sa strane leže u produžetku gornje usne.
Oči: Leže horizontalno (kod vodoravno držane glave), tamne boje, ne svetlije od boje lešnika, posebno ako je palež svetliji. Očna jabučica uvek je okrugla, samo su otvori kapaka različiti, od rase do rase. Kod boserona je blago ovalan.
Izraz ovčarskog psa, oči otvorene, ne ljutite, plašljive ili divlje.
Uši: Visoko usađene. Ako su kupirane moraju biti uspravne, manje udaljeno jedno od drugog, više jedno ka drugom, vrbovima lako napred. Kod korektno nošenih ušiju produžetak linije koja deli vrat prolazi kroz sredinu usne školjke.
Nekupirane uši ne smeju priležući visiti, mada su poželjne ravne, čvrste uši. Nekupirane uši treba da su duge kao polovina ukupne dužine glave. Kod istovetnog kvaliteta pasa prednost ima pas sa kupiranim ušima.
Mane: Nešto ravnija ili okrugla glava. Prejaka ili nedovoljno vidljiva potiljna kost. Nosnik previše konveksan, uzan ili preširok. Napeto priležuće ili viseće usne. Ugao usana debeo i mlitav, nedovoljna pigmentacija, bolesno, žuto istrošeno zubalo.
Nedostatak zuba:a)l sekutić ili jedan očnjak ili l molar - ne može CAC
b)2 mala premolara - ne može „odličan"
c)2 sekutića ili 2 očnjaka ili 2 molara - ne može „vrlo dobar"
d)3 mala premolara - ne može „vrlo dobar"
e)3 sekutića ili tri očnjaka ili 3 molara - nedovoljan
f)4 mala premolara - nedovoljan
Mane: Uske, kose prevelike nozdrve, kose napred postavljene, nedovoljno otvorene, svetle oči, plašljiv izraz, mekane, loše nošene uši, preduge ili naborane nekupirane uši, loše usađene.
Diskvalifikacione mane: Netipična, premala ili preteška glava. Nedostajući stop ili previše izražen stop, mala lobanja. Tanak ili kratak nosnik, prejako razvijene, opuštene, nedovoljno pigmentisane usne. Predgriz ili podgriz, nedostajući molari, nemogućnost pre­gleda zubala, rascepljen nos, druga boja nosa osim crne, presvetle oči, uši koje ne odgo­varaju standardu. Netipičan oblik tela.
 
Građa tela: Boseron ne treba da je dug, niti da je kratak, već u svakom pogledu har­monično građen. Dužina tela prevazilazi visinu grebena za 1,5 cm kod mužjaka i 2 cm kod ženki. Vrat je mišićav i povezan dobro sa plećkama i ponosno nosi glavu. Grudi široke, duboke i duge. Obim grudnog koša veći je za 1/5 od visine grebena. Grudi dopiru do laktova. Lažna rebra su duga i gipka. Plećka srednje dužine i koso položena. Ravna leđa. Greben dobro izražen, slabine široke i dobro povezane sa leđima. Sapi samo blago pada­juće. Koleni zglob nije jako uglovan. Potkolenica postavljena nešto unazad. Snažan skočni zglob duboko postavljen (ne u blizini zemlje, već na oko 1/4 ukupne visine) i sa potkolenicom gradi dobro otvoren ugao. Zadnje došaplje vertikalno, postavljeno nešto iza vertikale spuštene iz sedne kvrge. Podlaktica sa suvim mišićima. Prednje i zadnje noge paralelne bez obzira da li se gledaju sa strane ili od napred.
Mane: Telo nedovoljne ili prevelike dužine, slab ili debeo vrat, podgušnjak, nešto uže i slabe grudi. Plećka nešto ravnije ili suviše koso postavljena. Sapi jače padajuće ili suviše ravne, laka greška u uglovima.
Diskvalifikacione mane: Slabo razvijen grudni koš, bačvasta rebra, predebeo ili previše prikupljen stomak, predugo ili prekratko telo, nedostatak izražajnosti između pojedinih delova tela, neodgovarajuća uglovanost. Monorhizam, kriptorhizam i nedovoljno razvijeni testisi.
Rep: Dug, ne kupiran, nisko nošen, dužine najmanje do skočnog zgloba, bez nošenja u stranu, na vrhu blaga kuka.
Mane: Blago nošen u stranu, nešto jače izvučena kuka ili kravlji rep.
Diskvalifikacione mane: Kupiran, uvijen ili iznad leđa savijen rep, prejako izražena „kuka", jako postrano nošenje, operacijom korigovan rep.
Dlaka: Veoma kratka na glavi, kratka, jaka, debela i polegla na telu. Duga 3-4 cm. Na zadnjem delu butine i donjoj strani repa lako ali bezuslovno sa resama. Ispod pokrovne dlake nalazi se veoma kratka, fina, gusta i paperjasta podlaka koja je prvenstveno misije sive boje. Ona ne srne ni u kom slučaju biti vidljiva kroz pokrovnu dlaku.
Mane: Preduga dlaka na glavi, neodovoljno razvijene ili presvetle rese, pregusta priležuća dlaka, tendencija talasastoj (ovo je prisutno kada je na samoj priležućoj dlaci, na njenoj celoj dužini prisutna blaga savijenost, u tom slučaju se kaže da dlaka pokazuje ten­denciju ka talasastosti)
Diskvalifikacione mane: Prenaglašeno odlakana glava, prekratka ili preduga dlaka. Nedostatak resa ili podlake.Kroz pokrivnu dlaku vidljiva podlaka. Profinjena, kuštrava, zavijena dlaka. Ona se smatra zavijenom kada nije kuždrava, još je ravna i polegla.
Šape: Snažne, okrugle. Nokti su crni. Jastučići čvrsti ali elastični.
Mane: Nedovoljno kompaktne šape, predebeli ili nedovoljno elastični jastučići.
Diskvalifikacione mane: Raširene ili takve šape koje ne omogućavaju normalan rad.
Zaperci: Zadnje noge moraju na svojoj unutrašnjoj strani da nose duple zaperke, koji čine dva jedan od drugog odvojena „palca", i smešteni su sasvim blizu šapa. (njihovo pris­ustvo omogućava jedna veća noseća površina).
Mane: Previsoko postavljeni zaperci ili takvi da su samo u formi dva, jedan preko dru­gog, čaporka.
Dupli „vučiji" zaperci na prednjim nogama.
Diskvalifikacione mane: Jednostruki ili nedostajući zaperci.
Boja
a)Crn sa paležom (dvobojan), takozvani „crveno čarapast". Crna boja mora biti čista, palež veveričije crven i raspoređen je kako sledi: crvene fleke iznad očiju, postrano na njušci koje se prostiru do obraza i ne smeju dosezati do korena ušiju. Dve crvene fleke na grudima izgledaju kao jedna velika. Guša i regija oko analnog otvora su crveni. Crveno od šapa i došaplja treba da se na gore mesa sa crnim i ne srne više od 1/3 ukupne dužine noge da pokriva, pri tome na unutrašnjoj strani noge dopire nešto dalje. Dozvoljeno je nekoliko belih dlaka na grudima.
b) Harlekin - sivo, crno i crveno (trobojno). Dlaka je na istim delovima siva i crna ili više crna nego siva. Palež pokriva iste delove kao kod dvobojnih pasa.
Mane: Nedovoljno čista crna boja, nedovoljno stapanje crvene sa crnom bojom. Previše svetao ili prelaman palež, ili premalo ili previše paleža. Mala bela fleka na grudima. Kod harlekina presvetla ili previše rasprostranjena siva boja.
Diskvalifikacione mane: Bela fleka na grudima, previše raširen palež, druge osim crveno predviđenih oznaka. Kod harlekina isuviše sive, jedna siva ili jedna crna strana, crvene oznake pomešane sa sivim dlakama, potpuno siva glava.
Greške treba kvalifikovati na osnovu stepena izraženosti. Sve što upućuje na degen­eraciju vodi ka diskvalifikaciji, kao što su nepigmentisane fleke, nedostatak pigmenta, pomešane boje.
Držanje: Boseron se ocenjuje u prirodnom stavu. Izlagači mogu popraviti postavku svog psa, ipak sudija mora uzeti u obzir prirodno držanje.
Kretanje: Mora biti bezuslovno ocenjeno. Jedan pastirski pas se ne može ocenti u mirovanju. Kretanje mora biti slobodno i elastično pri čemu noge paralelne. Sudija se nalazi ispred ili iza psa. Pas kome nedostaje stabilnost pri kretanju je feleričan. Različite vrste kretanja su korak, kratak kas, dug kas, galop. Boseron mora pokazivati dugi kas.
Mane: Loše držanje, sputano ili nedovoljno osvajajuće kretanje, kratak kas, nagnutost pri sporom kretanju, ravanisanje.
Diskvalifikacione mane: Nemogućnost ocene u stavu i kretanju, kretanje atipično za ovčarskog psa.
Narav: Boseron mora biti miran - hrabar. Psi koji pokazuju agresivnost, strašljivost ili preteranu plašljivost moraju se diskvalifikovati.

среда, 14. децембар 2011.

Na odmoru


Ma kuda išli na odmor, vaš pas će uvek biti srećan da vas prati, međutim to nameće i brojne obaveze. Mnogi gospodari odustaju od putovanja u Veliku Britaniju koja propisuje karantin, da se ni za trenutak ne bi odvojili od svog psa.
Pansion
Ako vaš pas ne može da pođe sa vama, uvek postoji rešenje da ga date na čuvanje, jer su pansioni veoma brojni. Najbolji pansioni se brzo popune; trebalo bi dakle, sigurnosti radi, da prijavite svoju živodnju bar 2 meseca unapred. Treba da bude tetoviran, vakcinisan i dobrog zdravlja. Vi sa svoje strane proverite u kakvom je stanju ustanova, stanje pasa i ponašanje službenika. Životinja će u boljem okruženju lakše podneti rastanak. Ukažite na navike svog psa i eventualno na njegov način ishrane.. 0stavite mu pokrivač koji će prožeti boks mirisom kuće. Nemojte se ustručavati da telefonirate u pansion kako biste se uverili da je sve u redu. Pansioni su prilično skupi i ne obuhvataju veterinarske troškove ako se vaš pas razboli. Specijalizovani časopisi, društvo za zaštitu životinja i veterinari mogu vam biti od koristi dajući vam adresu pansiona za čuvanje psa. Pansion nije jedino rešenje. Psa možete poveriti prijateljima, susedima ili porodici, mogu ga čuvati pojedinci koji se budu javili na vaš oglas, ili ga poverite nekome ko takođe ima psa, a zatim vi čuvajte njegovog za vreme odmora. Postoje takođe usluge za čuvanje psa kod kuće, koje pružaju penzioneri stanujući kod vas dok ste vi odsutni i brinući o vašem psu.
Odlazak na odmor i ostavljanje psa
Treba ga unapred pripemiti. Vakcina protiv besnila obavezna u Francuskoj, postoji u obliku koji se može ubrizgati odjednom ili u dva navrata u razmaku od petnaest dana; treba je dati najkasnije mesec dana pre polaska; rok je isti i za revakcinaciju. Imajte to na umu ako sa psom boravite u kampu, naselju za odmor, ili ako prelazite granicu. Pojedine zemlje sem toga traže uverenje o dobrom zdravlju psa, izdato od veterinara, koje ne sme biti stanje od osam dana. Druge propisuju karantin o trošku gospodara.
U hotelu
Većina vodiča može da pruži informaciju o hotelima koji primaju životinje. Specijalizovane organizacije obavestiće vas o pravilima koja se odnose na prisustvo psa na plažama.
Na putovanju
Odmor i putovanja često nameću organizacione probleme, te je pre polaska neophodno tačno o svemu prikupiti korisne informacije: u vezi sa aviokompanijom, hotelom, kampom, specijalizovanim organizacijama ili turističkom agencijom dotične zemlje. Ta predostrožnost uštedeće vam mnoge neugodnosti i neprijatna iznenađenja.
U kolima
Psi vole vožnju automobilom, ali su mladunci često bolesni ili uznemireni. Neko sredstvo protiv mučnine i za smirenje, koje se daje pola sata pre polaska, oslobodiće vas problema; naći ćete ih u prodaji na veterinarskom odeljenju u apotekama. U automobilu životinja treba da putuje pozadi, vezana ili odvojena od putnika rešetkom ili mrežom. Sprečite ga da istura njušku kroz prozor jer time rizikuje da dobije upalu uha ili grla. Ne zaboravite da ponesete činiju, bocu vode i njegovo jastuče ili pokrivač. Zaustavljajte se bar na svakih trista kilometara i prošetajte svog psa na povocu, najbolje na nekom tihom mestu. Nikada ne ostavljajte psa u kolima dok stoje na suncu, čak i ako su prozori otvoreni, jer je onda u opasnosti da dobije toplotni udar koji može da bude smrtonosan.
U vozu
Ako putujere vozom. možete svog malog psa nositi u torbi. ali pošto, prethodno platite specijalnu kartu. Veliki psi se primaju u kupe, pod uslovom da se slože ostali putnici i uz kupovinu polovine karte drugog razreda. Kondukter može sem toga zahtevati da im se stavi korpa.
U avionu
U avionu, mali pas moći će da ostane u kabini, u torbi Pobrinite se da ga prijavite još prilikom rezervacije,budući da se samo tri životinje primaju na ist let. Veliki pas leti u bunkeru, zatvoren u kavezu koji daje aerodrom. Aviokompaniju treba unapred obavestiti, s obzirom da se životinje ne primaju na svim letovima. Sredstva za umirenje koja se daju pre polaska ublažiće traumu koju izaziva let u bunkeru aviona.
Na brodu
Na brodu, zavisno od kompanije, pas će putovati u kućici ili u vašoj kabini. Zahteva se uredna vakcinacija i uverenje o dobrom zdravlju.. 

Parenje


Parenje je važna odluka za gospodara. Međutim, psi se lako pare i nisu retka parenja izmedju rasnih pasa i onih koji to nisu. Da li je vaša kuja zdrava? Poznajete li rasplodnog mužjaka? Šta ćete uraditi sa štencima? Sve su to pitanja koja morate sebi da postavite pre svakog takvog poduhvata. Da bi se planiralo parenje, vaša ženka treba da je u potpunosti zrela. Bolje je da se preskoči jedno teranje pre prvog parenja da bi se uvećale šanse za rađanje zdrave štenadi. Prema nekim odgajivačima najpovoljniji period je deseti dan posle vaginalnog krvavljenja. Za ostale to je dvanaesti dan. Najbolje rešenje sastoji se u ostvarivanja dva uzastopna parenja bilo desetog i dvanaestog, bilo jedanaestog i trinaestog dana. Iskusna kuja prima rasplodne mužjake za parenje kad napune deset meseci.
Potraga za partnerom
Ukus i sluh malo učestvuju u seksualnom ponašanju psa. Zauzvrat, taktilni oseti i vizuelni stimulansi mogu delovati kod odredjenih rasa. Medjutim, miris igra prevashodnu ulogu u potrazi za partnerom i seksualnoj motivaciji. Pas je u stanju da oseti miris kuje koja ima teranje na tri kilometra razdaljine, ukoliko je vetar povoljan. Prepucijalne i analne žlezde, vaginalni sekreti, izmet i naročito urin bogati su feromonima, koji predstavljaju takodje jedno od značajnih sredstava komunikacije izmedju jedinki. Posedovanje i odbrana teritorije za psa su neophodni uslovi za parenje i za seksualnu aktivnost. Otuda je veoma uputno kuju u vreme ljubavnog žara dovesti na teritoriju rasplodnog mužjaka. Mužjak kao i ženka mogu da ispoljavaju izrazito veću seksualnu zainteresovanost u odnosu na ovog ili onog partnera, što ponekad dovodi do odbijanja parenja izmedju seksualno aktivnih jedinki. Sklonost nekih pasa sa pedigreom da se pare sa manje plememtim psima može ponekad postati neugodno kod izvesnih rasa.
Prva približavanja
Iako je često mužjak zadužen da pronadje partnerku, ni ženka nije uvek pasivna. Ona takodje može pokazati inicijativu u odnosu na neiskusnog i naivnog mužjaka, naročito kad je ovaj odgajan u izolaciji. Koliko je to mogućno, dopustite psima da se upoznaju i skaču od radosti pre no što usledi parenje u pravom smislu reči. Pojedine ženke odbijaju da se pare ukoliko nemaju naviku da budu u društvu drugih pasa. Agresivnije rase su ponekad problematične. Mužjak se udvara njušeći vrat, uši, anovaginalnu regiju i vrti repom. Ženka može ostati mirnija ili pak radosno prilazi. Mužjak i ženka gledaju se licem u lice, spuštenih prednjih, a uspravljenih zadnjih nogu, i iznenada ustaju. Kuja odgovara na lizanje vulve tokom daljeg udvaranja podižući stražnji deo tela i okrećući rep u stranu. Kada je spremna da prihvati koitus, ona se drži mirno, dozvoljavajući mužjaku da se popne na nju, uprkos ponekad znatnoj razlici u veličini. Iskusni mužjaci sa receptivnim ženkama mogu ostvariti penetraciju za manje od jednog minuta. Ukoliko kuja nije receptivna i ako je, sem toga, mužjak neiskusan, udvaranje može da potraje satima bez ijednog koitusa. Oba gospodara treba da ostanu kraj pasa. Dešava se doista da kuja postane neugodna ili da se suviše rano povuče, uz opasnost da povredi mužjaka. Naročito, ne treba odvajati pse za vreme parenja jer bi to moglo dovesti do težkih lezija genitalnih organa i kod mužjaka i kod ženke. Često je poželjno da se koitus ponovi četrdeset osam časova posle prvog parenja. Ako je posle parenja došlo do oplodjenja, polni žar prestaje četri do pet dana posle koitusa i ženka sada odbija mužjaka. U toku tog perioda, treba izbeći da neki drugi mužjak slučajno pridje toj ženki, jer bi usled fenomena zvanog "naknadno oplođenje" neka slobodna jajašca mogla biti ponovo oplodjena novim spermatozoidima, te bi se dobilo nekoliko štenadi različitih u odnosu na željenu rasu. Posle parenja, čak je i veterinaru teško da pre kraja prvog meseca potvrdi da je ženka gravidna, sem ako je mala i dopušta da joj se abdomen opipa, a da se ona pri tom ne stegne.
Pre parenja
Pre no što ćete pariti ženku posavetujte se sa odgajivačem svoje kuje, sa nekim drugim odgajivačem i svojim veterinarom. Verovatno ćete tako saznati za nekog mužjaka koji bi odgovarao vašoj kuji. Prikupite podatke o rasi svoje kuje. Tako ćete znati da li se dovoljno približava standardu svoje rase. Postoji takodje izvestan broj testova da bi se otkrile najteže kongenitalne bolesti. Ako vaša kuja ima pedigre, uverite se da li je i njen partner uveden u registar kod nadležnih službi. U protivnom nećete moći da prepoznate štenad. Ponovo vakcinišite kuju pre polnog akta. Dajte joj sredsrvo protiv glista u sedmici koja prethodi parenju. Kod dugodlakih kuja, savetuje se oslobadjanje prilaza vulvi.

Higijena


Kao garancija dobrog zdravlja, striktno održavanje higljene svog psa, na selu, ali naročito u gradu, može sprečiti mnoge probleme (upale, sekrecija iz očiju i ušiju). Redovna ili svakodnevna nega pruža, sem toga, trenutke bliskosti koji jačaju poverenje psa u njegovog gospodara.
Četkanje
Da biste mu sačuvali lepotu i sjaj, dlačni pokrivač svog psa morate redovno održavati. Gradski psi gube svoju dlaku. umrljanu masnom prašinom sa ulice te ih valja češće četkati nego seoske pse. Za kratku dlaku dovoljno ie jedno četkanje sedmično, a za životinje sa dugom dlakom to se mora činiti svakoga dana; ne oklevajte da četkanje ponovite i više puta dnevno u periodu linjanja. Do opadanja dlake dolazi s proleća i s jeseni kad životinja živi napolju, a četiri ili pet puta godišnje ako živi u gradu. Postavite psa na pristojnu visinu , na neki sto; ako ima kratku dlaku, koristite grubu četku i prolazite njome pažljivo po celom telu, u pravcu rasta dlake: od glave prema repu, od ledja ka trbuhu, ne zabora-vljajući šape. Održavanje duge dlake iziskuje složeniju opremu: raščešljivač, češagiju, metalni češalj, četku i kremu za raščešljavanje, četkajte psa da biste uklonili prašinu i prljavštinu, razmrsite čvorove rukom, a najupornije isecite makazama; namažite dlaku bilo kojim proizvodom za raščešljavanje predjite raščešljivačem, zatm češagijom da biste uklonili otpalu dlaku; završite češljem.
Kupanje
Učestanost kupanja zavisi od načina života psa: ako živi na svežem vazduhu, dovoljno je okupati ga dva do tri puta , godišnje; ako živi u stanu, možete ga kupati svaka dva meseca. Koristite šampon za pse, s obzirom da oni koji su namenjeni nama Ijudima mogu kod njih izazvati alergije. Da bi se izbegla ućebanost dlačnog pokrivača, razmrsite ga pre nego što pokvasite psa, i zaštitite unutrašnjost ušiju čepovima od vate. Na dno kade postavite podlogu protiv klizanja; stavite psa na tu podlogu i tuširajte ga mlakom vodom držeći ručicu tuša uz samo telo. Počnite od glave i nastojte da voda sasvim prožme dlačni pokrivač. Potom, namažite glavu šamponom, štiteći oči, a zatim šamponirajte telo i šape; trljajte do pojave pene, i temeljno ispirajte zaklanjajući mu oči rukom. Ako koristite šampon protiv parazita, proverite da li se na pakovanju nalazi broj dozvole za lansiranje proizvoda na tržište, što je garancija njegove neškodljivosti. Poprskajte psa tim prozvodom i dobro ga isperite posle nekoliko minuta. Zatvorite zavesu tuša i ostavite psa da se strese. Osušite ga sundjerastim ubrusom, uvek u pravcu rasta dlake da biste sprečili nastajanje čvorova, ili fenom, četkajući ga istovremeno od korena dlake prema vrhu ako dlaka pada naniže, ili u suprotnom smeru ako je treba podići. Ne zaboravite da iz ušiju izvadite čepove od vate. Psa koji ima neku kožnu bolest nemojte kupati a da se prethodno niste konsuItovali s veterinarom, imajući na umu da se gljivično oboljenje prenosi upravo kupanjem. Štene može da se kupa od trećeg meseca, samo treba paziti da ne nazebe.
Oči
Jednom sedmično, očistite oko po obodu vatom natopljenom prokuvanom mlakom vodom ili kamilicom. Ako vašem psu suze oči, što je čest slučaj kod patuIjstih rasa, to treba činiti svakoga dana. Ako pas mnogo suzi, i pri tom se menja boja dlake, posavetujte se s veterinarom.
Uši
Njih treba redovno nadgledati, naročito opuštene uši, osetljivije na parazite i infekcije. Jednom sedmično, uklonite dlaku koja zatvara ušni kanal makazama sa zaobljeiimi vrhovima. Stavite u uho vatu natopljenu proizvodom namenjenim u tu svrhu i smlačenim; ubrizgajte malu količinu do dna kanala i masirajte osnovu uha. Tresući glavom, pas će ukloniti višak sekrecije. Potom osušite suvom vatom.
Zubi
Pas nije poštedjen kamenca. Budite obazrivi, jer kamenac povećava rizik od infekcije desni i ogoljenost zuba. Redovno mu perite zube rastvorom sode bikarbone ili nekom abrazivnom pastom za pse. Mozete isto tako polovinom limuna preći spoljašnju i unutrašnju stranu zuba. Ako uprkos vašoj nezi kamenac nastavi da se hvata i uzrokuje loš zadah, posetite veterinara radi skidanja kamenca.
Nokti
Psi koji žive u stanu ne koriste dovoljno svoje nokte, te ih treba odsecati. Taj postupak je delikatan i treba da se izvede specijalnom spravom sa sečivom, koja odseca nokat umesto da ga zgnječi, što bi psu moglo da nanese bol. Postavite ga na jednu površinu koju se lako čistiti. Ako se buni, stavite mu korpu. Ne treba seći živi deo nokta, ružičaste boje, koji je jasno obeležen na noktima bez pigmenta. Na crnim noktima, kao reper može se uzeti tangenta koja polazi od osnove jastučića na šapama. Ukoliko, nepažnjom, oštetite koren, doći će do lakog krvavljenja. Zaustavite ga vatom natopljenom u deseto-procentnom hidrogenu, ili pomoću hemostatičke olovke.
Šape
Proveravajte jastučiće na tabanima, poravnajte dlaku izmedju prstlju da se izbegne stvaranje čvorića. Redovno kontrolišite da li pas možda ima šljunak, trnje ili "popino prase" izmedju prstiju, što može da dovede do stvaranja apscesa. U gradu, što češće perite psu šape; žvakaće gume i razni otpaci mogu se zalepiti za jastučiće i izazvati nelagodnost, manje upale ili infekciju.
Analne žlezde
Postavljene sa obe strane amisa, te žlezde ponekad oteknu. Pas onda trlja zadnji deo tela o tlo. Podignite mu rep jednom rukom, drugom uzmite tampon od hidrofilne vate i snažno pritisnite s jedne i s druge strane anusa da biste istisnuli višak sekrecije.

Hranljivi sastojci u ishrani psa


Postoji pet osnovnih grupa hranljivih sastojaka:
  • ugljeni hidrati,
  • masti,
  • proteini,
  • mineralne materije i
  • vitamini.
Ugljeni hidrati
Uglavnom su rasprostranjeni u biljkama. Skrob je najzastupljeniji ugljeni hidrat. Pas vrlo teško vari skrob u sirovom stanju, pa je neophodno da se skrob termički obradi (kuva ili peče). Ovako pripremljene ugljene hidrate pas vari sa 75-90% iskorišćenja. Od ukupne količine hrane za psa, 75% su ugljeni hidrati. Od hrane biljnog porekla psima se uglavnom daje hleb, pirinač, kukuruzno brašno ili griz, krompir, šargarepa, spanać, blitva, pšenica, ječam itd. U ovim hranivima, pored ugljenih hidrata nalaze se u manjim količinama i biljne masti i proteini, vitamini i minerali.
Masti
Masti su neophodne u ishrani psa jer imaju značajnu ulogu u prenosu nekih vitamina, obezbeđuju esencijalne masne kiseline i pravilan rast. Masti su najkoncentrovaniji izvor energije. Količina masti u obrocima treba da bude najmanje 5%, a može iznositi i 30%, s obzirom na usklađivanje s drugim hranjivim sastojcima. Veća količina masti od ove može izazvati proliv kod psa.

Proteini
Proteini su gradivni sastojak svih telesnih ćelija i sastavljeni su od aminokiselina. Ima ih dovoljno u hranivima životinjskog a manje u hranivima biljnog porekla. Izvori proteina životinjskog porekla su: mleko, sir, jaja, razne vrste mesa. Unutrašnji organi pojedinih domaćih životinja se najčešće koriste u ishrani pasa (jetra, srca, pluća, bubrezi, slezina, želudac itd.). Kuvanjem ovih hraniva smanjuje se njihov kvalitet, pa je preporučljivo davati ih u svežem stanju, samo pod uslovom da smo sigurni da potiču od zdravih životinja. Ukoliko upotrebimo klanične konfiskate, moramo ih prethodno dobro prokuvati.
U ishrani pasa mora da bude prisutan određeni, po mogućnosti veći, procenat belančevina životinjskog od onog biljnog porekla, kako bi biljne proteine pas u varenju racionalnije iskoristio. Proteinska hraniva biljnog porekla su sojina uljana sačma i kikirikijeva uljcma sačma. Potreba pasa za proteinima u dnevnom obroku iznosi najmanje 15%, a kreće se do 25%, pa i više.
Mineralne materije
Mineralne materije su prosti hemijski elementi koji su potrebni za izgradnju kostiju i zuba i za obavljanje važnih bioloških reakcija u organizmu. Neophodni za izgradnju kostiju psa koji raste su kalcijum i fosfor. Znatno su manje potrebne ostale mineralne materije (gvožđe, bakar, kobalt, natrijum, magnezijum, hlor, jod, cink, sumpor, mangan itd.), ali ih ne smemo zanemariti. Psu treba dnevno do 5% mineralnih materija od ukupne količine hrane.
Vitamini
Vitamini su organske materije sa važnim regulatornim i zaštitnim funkcijama u organizmu. U dnevnom obroku psa moraju svi biti zastupljeni u malim ali neophodnim količinama, izraženo u internacionalnim jedinicama. Vitamine delimo na liposolubilne (A, D, E i K) kod kojih, usled prenagomilavanja, može doći i do hipervitaminoze i hidrosolubilne (Bl, b2, b6, bl 2, H, PP itd.) kod kojih ne dolazi do hipervitaminoza ali ih treba takođe pažljivo davati. Vitamin A štiti od bolesti i utiče na rast i vid. Vitamin D utiče na resorpciju kalcijuma i fosfora i sprečava rahitis. Vitamin E utiče na plodnost i sprečava mišićnu distrofiju. Vitamin K utiče na zgrušavanje krvi. Vitamini B grupe imaju važnu ulogu u prometu masti, ugljenih hidrata i proteina.

Pas i macka pod istim krovom

Imate mačku a želite i psa? Uprkos predrasudama o stalnom ratu između mačaka i kučića, potpuno je moguće da ove dve životinje žive u miru i ljubavi pod istim krovom. Takođe je moguće da mačka ogrebe psa, ili da pas ozbiljno povredi mačku. Pre nego što se odlučite za ovu kombinaciju, trebalo bi dobro da se informišete kako vaša kuća ne bi postala „bojno polje“. 
Najbolje bi bilo da nabavite i psa i mačku dok su još mali. Tako odrastaju zajedno i velike su šanse da se ceo život odlično slažu.

Ali, ukoliko već imate odraslu mačku, a želite da nabavite psa, evo nekoliko stvari o kojima treba da vodite računa:
• Ako već imate odraslu mačku, bolje uzmite i odraslog psa nego štene. Iako za nas preslatko i šarmantno, za mačku je štene izuzetno stresno i naporno.
• Raspitajte se o rasama pasa koje se generalno dobro slažu sa mačkama. Svakako, lovački psi imaju instikt da naude sitnijim životinjama, i taj nagon je malo teže suzbiti. Ukoliko ne želite da rizikujete, izaberite psa koji je nežan prema drugim životinjama.
• Nije dobro po mačku da uzmete više od jednog psa. Dva psa već znače čopor, a to podrazumeva konstantnu jurnjavu i grubu igru koju mačka ne može da podnese.
Većina pasa voli da juri mačku, bez ikakve namere da je povrede. Ipak, takvo ponašanje je stresno za mačku i narušava njen psihički mir.

Pre nego što donesete novog psa u kuću, pobrinite se za nekoliko stvari:
1. Budite sigurni da mačka može da pobegne ako se oseća ugroženo. Iako i mačka može da povredi psa, češće se dešava obrnuto, pa mačka treba da ima neki siguran prolaz da pobegne ili da se sakrije. Na primer, mačka može da preskoči visoku ogradu ili da skoči na drvo, a pas uglavnom ne. Takođe, možete da napravite otvor na vratima kroz koji samo mačka može da prođe. 
2. Sklonite posudu sa peskom za mačku, igračke, njenu hranu i vodu na mesto gde pas ne može da priđe. Omogućite joj da obavlja svoje potrebe tako da joj pas ne smeta. Sve promene treba da uvedete nekoliko nedelja pre dolaska novog ljubimca kako bi se maca na promene navikla.

Upoznavanje: Ključno je da upoznavanje i prilagođavanje teče toliko sporo koliko je potrebno da se strah i agresija svedu na minimum. Skoro sigurno je da će doći do sukoba, ali ako pažljivo pratite situaciju, možete da reagujete pre nego što neko bude povređen. Ponekad je potrebno da se naviknu jedno na drugo nekoliko dana, a ponekad i više meseci.
1. Postarajte se da se naviknu na miris svog novog “sustanara”. Trebalo bi da istrljate psa krpom koju ćete staviti u blizinu mačke i obrnuto. S vremena na vreme ponovite postupak, da se miris ne bi izgubio. Činite to sve dok obe životinje prestanu burno da reaguju na tuđi miris.
2. Dopustite im da istraže jedno drugom životni prostor. Dok je mačka napolju, ili bilo gde van prostorije gde spava, pustite psa da onjuši njeno mesto bez direktnog kontakta sa mačkom. Takođe i mački omogućite da onjuši mesto gde spava pas, kada on nije u blizini. 
3. Upoznajte ih preko zatvorenih vrata ili preko zaštitne ogradice. Tako mogu da se onjuše ispod vrata, ili kroz ogradu, a da se oboje osećaju bezbedno. Ukoliko mačka ne želi da se približi, ne forsirajte je. Ukoliko se previše uzbude zbog upoznavanja, ponavljajte ovaj postupak sve dok mačka prestane da se plaši, a pas postane smiren.      
4. Prilikom upoznavanja sa mačkom, pas treba da bude na povocu. Tako možete da ga zaustavite ako pokuša da juri mačku. U toku upoznavanja, skrećite psu pažnju sa mačke tako što ćete tražiti od njega da posluša komande koje zna, na primer da sedne, legne ili da šapu. Nagradite ga poslasticom ako posluša.

Neke mačke sikću na i tako ga upozoravaju da ode. Za mačku je to bolje nego da beži, jer će se u tom slučaju pas najverovatnije povući umesto da je juri. Ako pokuša da je juri, povucite povodac i naredite mu da stane, a kad posluša opet ga nagradite. 
Jednom, kad prestane tenzija i vaši ljubimci prihvate jedno drugo, možete da ih pustite da se igraju zajedno dok ste kod kuće. Međutim, bilo bi dobro da ih odvojite kada niste tu, kako biste bili sigurni da su bezbedni.
Većina pasa i mačaka mogu da žive u miru i prijateljstvu. Ipak, na vama je da pažljivo izaberete novog ljubimca i da ih strpljivo i polako upoznajete.

понедељак, 5. децембар 2011.

Mišići psa


Mišići su organi koji se sastoje od velikog broja mišićnih ćelija, grupisanih u mišićne snopove. Različitog su oblika (vretenasti, pločasti, valjkasti itd,) veličine (od nekoliko cm pa skoro do čitave dužine tela) i boje (većinom crvenkasto smeđe). Počinju i završavaju tetivama, povezujući dve susedne ili razdvojene, odnosno više kostiju. Oni predstavljaju aktivan organ mehanizma za kretanje u kome su pasivni delovi, tj. poluge - kosti. Savijanje u zglobu nastaje kada mišići svojim grčenjem i istovremenim skraćivanjem približava dve susedne kosti, a ispružanje u zglobu nastaje kada mišić prilikom svog rada udaljava dve susedne kosti. Npr., kod lakatnog zgloba približavanje ramene kosti i podlaktnih kostiju dovodi do savijanja u zglobu, a njihovo udaljavanje dovodi do ispružanja.
MIŠIĆI PSA
1. veliki žvakaći mišić; 2. obrazni mišić-kutnjački deo; 3. kružni usni mišić; 4. nosno usni podizač; 5. slepočni mišić; 6. grudno-bradavičasti mišić; 7 grudno-fotiljni mišić; 8. ključno vratni mišić; 9. ventralno vratni zubasti misić; 10. trapezoidni mišić (vrata i leđnog dda); 11. široki leđni mišić; 12. kosi spoljašnji trbušni mišić; 13. srednji mišić sapi; 14. površni mišić sapi; 15. dvoglavi butni mišić; 16. istezači i savijači prstiju; 17- saratorijev mišić; 18. kosi spoljašnji trbušni mišić; 19. ravni trbušni mišić; 20. unutrašnji kosi trbušni mišić; 21. istezači i savijači prstiju; 22. troglavi nadlaktični mišić; 23. dehoidni lopatični mišić; 24. površinski prsni mišić; 25. troglavi nadlaktični mišić; 26. deltoidni lopatični mišić.
Mišići su povezani pomoću vezivnog tkiva. Od količine potkožnog vezivnog tkiva zavisi pokretljivost kože pojedinih delova tela. U potkožnom vezivnom tkivu u predelu glave, vrata, lopatice i trupa se nalaze tanki pločasti mišići i mišići kože koji svojim grčenjem pomeraju kožu tih delova tela u cilju otresanja nepoželjnih predmeta sa nje.
Za izvršenje i najmanjeg pokreta nije dovoljan samo jedan mišić, nego čitav skup. Istovremeno delovanje više mišića odlučujuće je za brzo razvijanje snage. Efikasnost mišića, u smislu razvijanja brzine i snage, zavisna je od njegove dužine i poprečnog preseka. Pošto je mišićna ćelija u stanju da se u normalnom položaju skrati za polovinu svoje dužine, mišić sa vrlo dugačkim ćelijama može da proizvede veći efekat kretanja. Velika snaga se proizvodi kratkim mišićima sa većim poprečnim presekom. Poprečni presek mišića je odlučujući za razvitak snage. Slobodno se može reći da su snaga i poprečni presek, odnosno obim mišića, u proporcionalnom odnosu. Osim dužine i poprečnog preseka mišića, važno je i naleganje na kost, odnosno pod kojim uglom mišić "radi" u odnosu na tačku obrtanja - zglob.

Kosti Psa


Pas ima 256 kostiju, od kojih je 56 neparnih. Kosti su međusobno povezane pomoću pokretne veze zglobova i nepokretne veze šavova. Prema obliku, kosti psa delimo na duge (cevaste), kratke i pljosnate.
Prema delu tela koje sačinjavaju dele se na:
a) kosti glave i vrata,
b) kosti trupa i repa, i
c) kosti nogu.
KOSTUR PSA
1. donja vilica; 2. gornja vilica; 3. lobanjsko-čeoni deo glave; 4. vratni pršljenovi; 5. kičmeni pršljenovi grudnog dela leđa; 6. kičmeni pršljenovi slabinskogdela; 7 karlična kost; 8. repni pršljenovi; 9. karlično-butni zglob; 10. butna kost; 11. čašica; 12. koleni zglob; 13. golenica; 14. lišnjača; 15. skočni zglob; 16. kosti zadnjeg došaplja; 17- kosti zadnje šape; 18. lopatica.; 19. rameni zglob; 20. nadlaktica; 21. lakatni zglob; 22. žbica; 23. lakatna kost; 24. kosti šaplja; 25. kosti došaplja; 26. kosti šape; 27. grudna kost; 28. prava rebra; 29. vita (lažna) rebra.

Prilagođavanje psa na druge pse


Dosta vlasnika pasa samo na osnovu toga što drži svog Ijubimca na povodniku, a ne pušta ga da se igra s drugim psima, zaključi kako je njihov pas raspoložen da se tuče sa drugim psima. Tačno je to da pas može da pokazuje agresivnost kada je na povodniku. Isti pas, kada ga pustite s povodnika, vrlo je raspoložen da se igra sa drugim psima.
 
Pas bez iskustva u igri s drugim psima, dok je na povodniku, oseća u isto vreme određenu nesigurnost, a i odbrambeno reaguje jer želi da zaštiti - i sebe i vlasnika - od nepoželjnog uljeza.
Zato štene od četiri meseca (kada primi sve vakcine) puštajte da se slobodno igra s drugim psima. Tako će shvatiti da ostali psi nisu neprijatelji i da se ne treba plašiti sabraće. Sasvim je dovoljno da se vaše štene 1 -2 puta nedeljno igra sa drugim psima po 10-20 minuta, pa da ima dobru socijalizaciju sa srodnicima.
 
Ukoliko vaš pas kao štene nije imao iskustva s drugim psima, onda pokušajte da u društvu ljubitelja pasa (kada šetaju pse) sklopite prijateljstvo i zamolite nekog od njih, ko ima dobroćudnog i miroljubivog psa, da pusti psa da se igra sa vašim psom. Prvi kontakt među psima ostvariće se tako što ćete se razići na udaljenosti od 50-100 metara. Tada pustite pse bez ikakve komande i priče. Psi, kada se sretnu, odmeriće snage (podignutim repovima i tihim režanjem) i razići će se ili nastaviti da se igraju. U ovoj situaciji ne smete ništa govoriti psu, čak ni komandu zabrane. U trenutku odmeravanja snaga svaka komanda može da znači stimulans psu za napad.
 
Kada su se psi upoznali, zakačite pse na povodnik i još se malo prošetajte s njima jer sada već za dva pasa - dobra drugara nije bitno da li su na povodniku ili ne.
Ovu proceduru morate ponoviti s više različitih pasa da vaš "agresivni" Ijubimac shvati kako među svojim srodnicima nema neprijatelja i da svakog psa prihvati kao prijatelja, bez obzira da li je ovaj na povodniku ili ne. Ovakav sistem rada se pokazao izuzetno dobrim kod skoro svih slučajeva "agresivnih" pasa.