понедељак, 31. октобар 2011.

Poenter


Temperament
Engleski poenter ima ekstrmno visok nivo energije i veoma je posvećen lovački pas. Uz dovoljno treninga, može da bude miran u kući. Inteligentan je, odan i čist. Strpljiv je, druželjubiv, vezan za porodicu i voli decu, pravi je prijatelj porodice. Odlično se prilagođava novim situacijama. Ume da bude rezervisan prema strancima. Potrebna mu je dobra rana socijalizacija kako ne bi bio stidljiv. Nervozni ljudi imaju nervozne pse, zbog toga što psi osećaju ljudsku energiju. Ako engleskom poenteru ne obezbedite dovoljno fizičkog i mentalnog treninga, postaće jako tvrdoglav, neurotičan i destruktivan. Vlasnik ne sme da bude slab i nedosledan u dresuri psa, jer će inače pas da postane samovoljan i poverovati da je on “vođa čopora” i da treba da preuzme kontrolu. Takav poenter lavežom reaguje na sumnjive zvuke, ali ipak nije pas čuvar.
Štenci engleskog poentera rano razvijaju lovački instikt, već sa 8 nedelja. Ovi psi se generalno dobro slažu sa ostalim ljubimcima i nisu agresivni prema drugim psima.
Istorijat
Prvi pisani dokumenti o postojanju engleskog poentera potiču iz 1650. godine. Nastao je ukrštanjem italijanskog poentera, enleskog lisičara, psa sv. Huberta (bloodhound), velikog engleskog hrta (greyhound), njufaunlendera, setera i buldoga. Dobio je ime po načinu na koji pas stoji kada opazi metu: nepokretno, kao da pokazuje na nešto (poentira, engl. Pointing- pokazuje). Nekada su služili za lov zajedno sa engleskim hrtovima, poenteri su nalazili zečeve, a hrtovi ih hvatali. Do početka XVIII veka, poenteri su bili veoma popularni među lovcima. Savršeno prate miris i upućuju lovca pravo na metu. Engleski poenter je izuzetno brz, pa može brzo da pretraži veliku površinu i često se koristi za lov na ptice. Poenter nije pas za vodu i od njega se ne može očekivati da dovlači lovinu. Odlično podnosi vrućinu, ali ne i hladnoću.
 
Uslovi odgoja i nega
Engleski poenter nije pas za stan i zatvoren prostor. U zatvorenom prostoru je vrlo aktivan. Odgovara mu da živi napolju, u kućici za pse. Ovaj pas je izuzetno energičan i neumoran. Jako je važno da mu se omogući svakodnevni trening, što je više moguće, da kasnije ne bi bio nemiran. Engleskom poenteru odgovara vlasnik/porodica veoma aktivna, pas će patiti pored pasivnih vlasnika koji ga ne treniraju dovoljno. Vodite ga u duge, brze šetnje, vodite ga sa sobom na trčanje i pustite ga da trči pored vas dok vozite bicikl.
Dok ga šetate, potrudite se da uvek bude “uz nogu”, odnosno pored vas, ili iza vas, a nikad ispred. Iz perspektive psa vođa vodi čopor, a to treba uvek da bude čovek. Učite ga da uvek posle vas ulazi ili napušta prostoriju ili prolazi kroz vrata ili kapiju.
Njegova kratka i oštra dlaka se lako održava. Redovno ga treba četkati i vlažnom krpom ili jelenskom krpom izgladiti njegovu dlaku. Proveravajte mu uši i šape po povratku iz lova i dobro ga osušite, kako se ne bi prehladio. Ova rasa se prosečno linja.
 
Zdravstveni problemi
-         displazija kukova
-         problemi sa tiroidnom žlezdom, patuljasti rast
-         kožni problemi
 
Životni vek 13 do 14 godina
 
Opšti izgled: Simetričan i korektno građen, načelno postavljeno kontura čini spoj harmoničnih, tečnih linija u zamahu snažna, ipak gipka pojava.
 
Karakteristika: Aristokrata, živahan, izaziva utisak snage, izdržljivosti i brzine.
 
Narav: Prijateljska i uravnotežena.
 
Glava i lobanja: Srednje široka lobanja u proporciji sa dužinom njuške. Jasno izražen stop i izražena potiljna kost. Nosna pečurka i očni kapci tamni, kod pasa limun boje i belih prihvatljiva je nešto svetlija. Dobro otvorene nozdrve koje su meke i vlažne. Njuška blago konkavna, pri čemu se početak njuške nalazi u visini nozdrva, koje čine „prćast nos". Blago udubljenje ispod očiju, kosti obraza nisu upadljive. Meke dobro razvijene usne.
 
Oči: Rastojanje do potiljne kosti jednako je rastojanju očiju od vrha nosne pečurke. One su sjajne sa prijateljskim izrazom. Boja je odgovarajuća boji dlake, ili braon lešnik ili braon. One nisu niti buljave niti upale i ne gledaju ispod nosa.
 
Uši: Koža usne školjke tanka. Prilično visoko uzađene i prisno priležu uz glavu. Srednje duge, na donjem kraju blago špicaste.
 
Zubalo: Snažne vilice sa perfektnim pravilnim i potpunim makazastim zubalom, pri čemu sekutići gornje vilice bez razmaka naležu preko donjih sekutića i zubi stoje vertikalno u vilici.
 
Vrat: Dug, mišićav i blago savijen, jasno odvojen od plećki, bez slobodne kože.
 
Prednje noge: Plećke duge, kose i dobro unazad postavljene. Široke grudi. Niska grudna kost koja leži u visini lakta. Prednje noge su ravne i čvrste, sa dobrim ovalnim kostima, posmatrano od pozadi su snažne i sigurne. Prednje noge i koleno leže u istoj ravni, pri čemu je koleno blago na unutra. Došaplje dugo, elastično blago nagnuto.
 
Telo: Dobro zasvođena rebra koja se pružaju daleko unazad ka snažno mišićavim i blago zasvođenim slabinama koje se postepeno izravnavaju. Slabine kratke. Kosti kukova daleko jedna od druge i unapred postavljene, ipak ne iznad linije leđa.
 
Zadnje noge: Veoma mišićave. Dobro uglovan koleni zglob. Dobra širina butine i potkolenice. Skočni zglob nisko postavljen.
 
Sape: Ovalne, čvrste. Šape odozdo dobro napunjene.
 
Rep: Srednje dužine, debeo u korenu, sužava se ka vrhu, dobro prekriven gustom dlakom. Nošen u liniji leđa, bez da se pri tome savija na gore. U kretanju rep treba da se pomera sa jedne na dragu stranu.
 
Kretanje: Tečno i osvaja puno prostora. Puno potiska, laktovi se ne pomeraju niti unutra niti napolje. Niukom slučaju stepujuće.
 
Dlaka: Fina, kratka, čvrsta i ravnomerno raspoređena. Raste ravna i polegla sa izraženim sjajem.
 
Boja: Uobičajene su boje limuna i bela, oranž i bela, kožno braon i bela i crno i bela. Takođe jednobojna i trobojna.
 
Veličina: Poželjna visina za mužjake je 63-69 cm, ženke 61-66 cm. 
Težina: 20 – 30 kg
 
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testista potpuno spuštena u skrotum.

недеља, 30. октобар 2011.

Bernardinac


Poreklo
Benandinac potice iz Svajcerske. Rasa je nastala 980. godine u Samostanu sv. Bernharda, kojeg je osnovao otac Bernhard od Mentone. Fratari su, verovatno, starog tibetanskog mastifa ukrstali sa dogama i brdskim pirenejskim psima.
Pažljiva i stalna selekcija dala je tog divnog psa, čiji je lik prvi put prikazan na nekom  grbu iz 1350 godine. Ti psi su u pocetku cuvali manastir pre nego sto su, pocev od XVII veka, poceli da ih obucavaju, da spasavaju putnike izgubljene u planini, zato su oni cesto predstavljani sa burencetom punim rakije privezanim za njihov vrat. Cuveni bernandinac Beri, koji je ziveo u proslom veku, uspeo je da na planini spase 40 ljudskih zivota.
Njegovi podvizi i njegova popularnost psa za spašavanje zalutalih osoba datira negdje od 1600 godine.

Temperament
Bernardinac je pas za spasavanje. Englezi ga nazivaju svetac, jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unapred osete lavinu, nevreme i zemljotrese. Nasledna nastrojenost ove pasmine za rad na polju spasavanja odgovara darovitosti pticara ili lovackog psa u podrucju lova. Mada je bernandinac svojom upotrebom u snegu postao legenda, danas je cuvar kuce i strpljivi prijatelj dece, koju stiti uocavajuci opasnost i neustrasivo ih brani. Zahvaljujuci velicini i snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje lepotu, stabilnost i sposobnost prilagodjavanja svakoj klimi, pa ga zahvaljujuci tome zele mnogi prijatelji pasa kao svog prtioca, cuvara i zastitnika. Ovaj pas je razborit, miran i drustven, nezan i umiljat, bezgranicno odan, obozava decu. Potrebno mu je mnogo vezbe i kretanja, a odrzavanje njegove dlake zahteva energicno i cesto cetkanje
Bernardinci su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad i ugristi. To će učiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inače dobrodušni i imaju visok prag izdržljivosti. Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrednom spoljasnjoscu izazivaju nelagodu i deluju pre svega preventivno.
Bernardinac je životinja koja voli udobnost. Nije grubijan, iako je samouvjeren i rijetko će ga kada napasti neki drugi pas. Bernardinac je osjetljiv i privržen čovjeku, stoga je preporučljivo da, ukoliko živi na slobodi, barem jedan sat dnevno bude uz porodicu. lako je to razborit pas, poput djeteta se oduševi svaki puta kad se netko od ukućana vrati svom domu. Od silne radosti može nekoga i srušiti na tlo. Vrućinu podnosi puno teže nego hladnoću, stoga mu treba prostor u sjenci.
Fizicke karakteristike
Ovaj pas ima impresivnu glavu, sa sirokom lobanjom, pomalo zaokrugljenom, i sa naznacenim ceonim usekom. Njuska je kratka, sa sirokim crnim nosem, sa dobro otvorenim nozdrvama i sa jako razvijenim usnama koje su pomalo spustene. Kada je pas u budnom stanju, onda ima naborano celo. Oci su dosta velike, smedje, umiljatog i dobrocudnog pogleda. Usi su siroke u korenu, dobro priljubljene uz glavu. Vrat je veoma snazan sa karakteristicnim podvratkom. Ledja su siroka, grudni kos dosta dubok, prednje noge su prave i cvrste, straznje dobro razvijene, a bedra jaka. Rep je sirok u korenu, spicast pri vrhu, spusten je kada je pas u stanju mirovanja, a malo povijen kada je na delu. Šape su bele,široke i zatvorene. Kao i većina velikih pasmina bernarinci imaju predispozicije za displaziju kukova.
Razlikuju se bernandinci sa dugom i pomalo talasastom dlakom i bernandincisa kratkom, veoma zbijenom, pravom i glatkom, malo duzom na repu i na bedrima. Dlaka je bele boje, sa ridjim ili crveno ridjim mrljama, ili obrnuto, sa ridjom bojom koja je vise zastupljena od bele. Dozvoljeno je da dlaka bude malo prosarana crnom. Grudni kos, sape, vrh repa, traka oko njuske i okovratnik su uvek beli. Maska je crna do ociju dok su usi pozeljne da budu tamne nijanse. Nisu dozvoljeni suvise laka konstitucija, lose stabilnosti, beli delovi dlake koji nisu u skladu sa standardom, prognatizam. Na danasnjim izlozbama sudije bernandince ocenjuju na sasvim razlicite nacine, sto dovodi u nedoumicu mnoge izlagace i ljubitelje ove rase. Cesto se desava da pas koji se u svojoj zemlji odlicno kotira, van granica svoje zemlje bude deplasiran. Tako izgled psa cesto zavisi od toga u kojoj zemlji zivi odgajivac.
Nega
Bernandinac se lako prilagodjava na zatvoren prostor ukoliko se dovoljno seta. Mogu da zive I u dvoristu, ali radije provode vreme sa porodicom. Uglavnom, tesko im pada vrucina, pregrejane prostorije I voznja automobilom. Svakodnevne duge stenje su potrebne da se ovaj pas odrzi u dobroj psiho – fizickoj kondiciji. Stenad ne treba previse trenirati, sve dok im se kosti u potpunosti ne razviju. Dovoljne su kratke setnje I igra dok pas ne stasa, a to je sa dve godine zivota. Takodje, vazno je stene socijalizovati sa ostalim psima I ljudima.
Visina 61 – 70 cm
Tezina 50 – 91 kg.
Zivotni vek je do 10 godina

Šarplaninac


Istorijat:
 
Šarplaninski ovčarski pas je jugoslovenski pas koji se gaji od davnina u svim jugoistočnim planinskim područjima bivše Jugoslavije. Najbrojniji  je bio na području Šarplanine, po kojoj i nosi ime, a sada se gaji u čitavom regionu. Ova rasa je registrovana kod FCI1939. godine pod brojem 41 i imenom ilirski ovčar. Godine 1957. FCI je usvojio izmenu imena ilirski ovčar u Jugoslovenski ovčarski pas - šarplaninac. Poreklo šarplaninca može se samo nagađati. Verovatno je u jednom ili više navrata u migracijama naroda iz Azije došao u Evropu i na Balkansko poluostrvo, zajedno sa stokom koju su ti narodi gonili. Zadržao se u osnovnom tipu samo u onim područjima, gde je ovčarstvo ekstenzivnog tipa još uvek zastupljeno u velikoj meri i gde ovaj pas još i danas služi kao ovčar i branilac stada od divljih zveri.
Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču od molosa. Današnji Šarplaninac je posledica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini, vekovima bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvedom. Šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj deo posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok nivo inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u određenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog i dosta pokretljiviji. Na Šarplanini se mogu sresti psi svih boja sa maskom ili bez, od bele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, skoro crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje. Za boju Šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.
 
Narav
Šarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svog gospodara ili ono sto mu je povereno na čuvanje čak i po cenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno će pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih veština ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti ceo život. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato što se tada napravljene greške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorenjuju.

Čuvanje i nega
Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo u odnosu na svoju veličinu. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vreme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crevnih parazita i redovno vakcinisati protiv zaraznih bolesti i besnila. Šarplaninac nije pas za zatvoren prostor. Idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom, koju će koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Prevelika kučica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Pri određivanju mesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na celo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja. Šarplaninac je pas koji jako drži do lične higijene. Štene se lako nauči čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili sto dalje od mesta gdje boravi i spava.
Njegovo krzno ne zahteva često četkanje, osim u vreme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je baš potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće. Snijeg je nešto sto Šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega će vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snegu. Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u reci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji.
 
Životni vek: 11 do 13godina
 
Opšti izgled i osobine
Opšti izgled: Snažan, dobro povezan pas, iznad srednjeg rasta, u celini skladne građe. Prekriven je dugom, gustom i dosta grubom dlakom, što daje utisak zbijene građe tela. Snažne konstitucije, mirnog temperamenta, dobroćudan ali vrlo oštar pas. Odan svom gospodaru i nepodmitljiv.
Visina: Visina grebena mužjaka iznosi prosečno 62 cm, a kuje prosečno 58 cm. Poželjni su viši psi. Psi ispod 56 cm i kuje ispod 54 cm isključuju se od pozitivne ocene. Prosečna težina odraslog psa u radnoj kondiciji iznosi 35-45 kg, a kuje 30-40 kg.
Dužina: Trup nešto duži od visine grebena (u mužjaka za 8-10 % a u kuja za 10-12% visine grebena).
Glava
Opis: Glava je srazmerna veličini tela i iznosi oko 25 cm (ili oko 40% visine grebena). Lobanjski deo glave je nešto duži od njuške i čini u prošeku 58%, odnosno 42% ukupne dužine glave. U kuje je njuška nešto duža (57%:43%). Gledana iz profila, linija čela je blago ispupćena, a njuška ravna, međusobno obe linije su blago konvergentne.
Lobanja: Čelo (lobanjski deo glave) je suvo, široko, srednja čeona linija izražena, gledano odozgo i sa strane čelo blago ispupčeno i zaobljeno. Očni lukovi slabo izraženi. Potiljačno ispupčenje nije izraženo.
Stop: Prelaz između lobanjskog i ličnog dela glave slabo je izražen.
Njuška: Kraća od lobanjskog dela, u osnovi široka i duboka, postepeno se i blago sužava prema vrhu. Nosnik je prav i širok. Profil donje vilice iz kosog luka prelazi u ravnu liniju, koja je divergentna sa linijom nosnika.
Nos: Širok i crno pigmentisan.
Usne: Srednje debljine, priljubljene, a gornja neznatno prelazi donju. Uglovi usana zatvoreni, bez zvala.
Zubalo: Makazasto i potpuno.
Oči: Bademastog oblika, ni buljave, ni upale, tamno ili svetio kestenjaste boje, smirenog su ali prodornog i neustrašivog izraza. Očni kapci, kao i sve vidljive sluzokože, crno su pigmentisani.
Uši: Usađene u visini zamišljene linije koja spaja vrh nosa i unutrašnji očni ugao, ili su neznatno niže usađene, oborene i uz glavu nošene, u obliku slova ,V", srednje duge i dopiru do unutrašnjeg očnog ugla iste strane, prekrivene kratkom, gustom dlakom.
Vrat
Profil: Gornja profilna linija vrata u gornjem delu vrata je blago ispupčena ili ravna, a donja je ravna. Vrat je srednje dug. Zbog guste dlake izgleda kraći, dubok, širok i mišićav, sa glavom i trupom dobro povezana i bez naglih prelaza. Vrat je blago uzdignut u odnosu na liniju leđa. Koža je pripijena - bez pdgušnjaka (fanona). Dlaka je gusta, duga i oštra, na prelazu glave u vrat obrazuje izrazitu ogrlicu, što prividno povećava širinu i dubinu ovog dela glave.
Tip
Izgled u celini: Gornja linija trupa je ravna ili se blago spušta od grebena prema sapima. Kod pasa odgajenih u planinama toleriše se i neznatna nadgrađenost, iako ona nije poželjna. Trup je nešto duži od visine.
Greben: Blago izražen i širok. Povezanost vrata i grebena čvrsta, a prelaz blag.
Leđa: Prava i široka, ne suviše duga. Slabinski deo kraći, širok i mišićav.
Sapi: Srednje duge, koso unatrag položene, široke i dobro obrasle mišićima.
Grudni koš: Grudi su duboke, a njihova donja ivica dopire najmanje do lakta, srednje su duge, sa blago zaobljenim rebrima. Prsa su široka i mišićava. Obim grudnog koša treba da je najmanje 20% veći od visine grebena.
Trbuh: Pribran, mišićav. Donja linija trbuha blago se penje prema zadnjem delu. Slabine relativno kratke i naznačenih prelaza.
Rep: Dug i dopire najmanje do skočnog zgloba. Linija sapi nastavlja se gornjom linijom repa bez naglih prelaza. Rep je u osnovi snažan i postepeno se stanjuje prema vrhu. Odlakan je gustom i na donjem delu dugom dlakom, koja ga čini kitnjastim. Rep je sabljast, u akciji više u afektu iznad leđne linije, podignut i u luku povijen.
Prednje noge
Izgled: Posmatrano u celini, prednje noge su pravilnih stavova, skladne u odnosu na
trup, a visina lakta iznosi oko 55% visine grebena. Pojedini delovi prednjih nogu u skladnim su odnosima jedan prema drugom i, sa trupom posmatrani, u celini.
Plećka: Dovoljno duga i široka, dobro je povezana sa grudnim košem, blago je ukošna i sa horizontalom zaklapa ugao od 65 stepeni. Nadlaktica mišićava, od plećki položenija, zaklapa ugao sa horizontalom oko 55 stepeni. Lakatni ugao (između nadlaktice i podlaktice) iznosi oko 145 stepeni. Lakat širok, pravilno postavljen, neznatno udaljen od grudnog koša.
Podlaktica: Okomita, snažnih kostiju, mišićava, duga i na zadnjoj strani ukrašena dugom dlakom - zastavicama. Zglob šaplja širok, dubok, sa blago izraženim prelazima.
Došaplje: Blago ukošeno, snažno i široko.
Šape: Snažne, izbečenih čvrsto pripijenih prstiju, kašikastog oblika. Nokti tamno pigmentisani, čvrsti, jagodice i tabani tamno do crno pigmentisani, čvrsti ali elastični.
Zadnje noge
Izgled: Stavovi zadnjih nogu gledani od pozadi pravilni i nešto širi od prednjih nogu. Gledano sa strane stavovi su takođe pravilni a uglovi dovoljno zatvoreni. Butina je mišićava, snažno zaobljene muskulature, koso položena i zaklapa sa horizontalom sličan ugao kao i plećka. Koleni ugao je nešto otvoreniji od ramenog (iznosi oko 125 stepeni). Koleno čvrsto i široko. Potkolenica koso postavljena, snažna, sa dovoljno dubokom muskulaturom i sa izrazitim zastavicama.
Skočni zglob: Širok je i dosta otvoren (ugao oko 130 stepeni).
Zadnje došaplje: Snažno, nešto strmije od prednjeg, zaperci se retko sreću, a treba ih uklanjati.
Hod: Kratak izdašan, dug i lak. Najradije se kreće u srednje dugom ali visokom kasu. U galopu je nešto teži, ali sa dugim i izdašnim skokovima.
 
Koža: Srednje debela, elastična, uz telo i pojedine delove dobro pripijena, bez nabora. Sve vidljive sluzokože crno ili tamno pigmentisane.
 
Dlaka: Glava, uši i prednji delovi nogu, obrasli su kratkom dlakom. Vrat, trup, kao i zadnji delovi ekstremiteta i rep pokriveni su dugom, nešto grubljom i skoro pravom dlakom. Ispod duge dlake nalazi se kraća, finija, vrlo gusta i obilna podlaka. Dužina dlake na grebe nu iznosi 10-12 cm, a ne srne da bude kraća od 7 cm.
 
Boja: Pas je jednobojan. Dozvoljene su sve nijanse boja od belog do tamnomrkog, skoro crnog. Najpoželjnija je sivozelena i tamnosiva boja. Šarenilo nije dozvoljeno. Kod pigmentiranih pasa dozvoljene su ali nepoželjne male bele oznake - belege na prsima i prstima. Kod svih pigmentiranih pasa osnovna boja najviše je izražena na gornjim delovima glave, vrata i trupa. U donjim delovima boja (pigment) postepeno slabi i prelazi u donjim delovima nogu u svetliji (prljavo sivi, odnosno žućkasti) pigment. Ovi prelazi u svetlije boje ne smeju da budu oivičeni i da daju utisak šarenila.
 
Težina: Težina mužjaka u radnoj kondiciji treba da iznosi 35-45 kg a kuja oko 30-40 kg.
 
Mane
Lakše: Nedovoljno izražena širina lobanjskog dela glave, nešto duži lični deo glave, slabije razvijene čeljusti, nedovoljno izražena širina i dubina grudi, pljosnata ili suviše zaobljena rebra. Manje izraženi nepravilni stavovi nogu, nešto kraća dlaka (pri čemu su ipak, zastavice dobro izražene) bele belege na prsima i šapama, malo skraćeni rep, zečje šape kao i ostale lakše telesne mane.
Teže: Preduga (šiljasta) njuška, jako izražen stop, visoko usađene i nedovoljno preklopljene uši, klještasto zubalo, sedlasta leđa, nošenje repa u stranu, limfatična konstitucija, kao i sve teže telesne mane.
Diskvalifikacione: Nedostatak premolara, velika nesrazmera dužine i visine, nedovoljna visina grebena, nedovoljna dužina dlake (ispod 7 cm), pojava šarenila, tigravost, depigmentacija vidljivih sluzokoža, i očiju, degenerativne pojave (brahignatia ili prognatija, izraziti O i X stavovi nogu, urođeno kratak rep ili bezrepost, jako ulegnuta leđa i druge degenerativne pojave.

Šar-Pej


Temperament
Šar pej je veoma odan vlasniku. Inteligentan je, razigran, aktivan, dominantan i hrabar. Vezan je za svoju porodicu, ali nije nepoverljiv prema strancima. Ako se druži sa mačkama i decom dok je štene, ni kasnije ne bi trebalo da ima problema sa njima. Kineski šar pej je miran, nezavisan i posvećen. Odličan je kao društvo, ali kao pas čuvar. Potreban mu je samouveren vlasnik. Ako ste po malo neisgurni, nedosledni, previše blagi u očima psa, on postaje gazda. On zahteva veoma strogog, ali plemenitog, krajnje doslednog gazdu. Morae da ga naučite da su svi ljudi, pre svega članovi porodice hijerarhijski iznad njega. Ako šar pej to ne nauči na vreme, postaće izuzetno tvrdoglav i neposlušan. Zbog toga mu je potrebna stroga dresura, da bi prihvatio svoje mesto u porodici i da se ne nametne kao „alfa“ čopora.
Šar pej obično ne voli vodu i izbegava je. Kako spada u jednu od najčistijih rasa, lako uči da ne vrši nuždu u kući. U društvu sa drugim psima ume da pokaže dominantnost. Socijalizacija je važna. Ipak, neki pripadnici ove rase se dobro slažu sa drugim psima i ne iskazuju agresivnost. Često balave, naročito kad osećaju bol. Ukoliko tražite štene šar peja, raspitajte se kod najboljih odgajivača. Naime, ova rasa je bila izuzetno popularna 80-ih, pa su ih odgajivači mešali sa drugim rasama čime je došlo do pada kvaliteta rase.
Treba znati da temperament psa najviše zavisi id odnosa vlasnika prema njemu. Psi koji nisu pravilno uzgajani i koji se ne izvode u svakodnevnu šetnju, mogu da razviju veoma ozbiljne probleme u ponašanju.
Istorijat: Šar pej, kineski lovni pas i pas čuvar, poznat je u Kini poslednjih 200 godina. Rasa vodi poreklo iz regiona blizu Guangzhou (Kanton) zvan Dialack. U prvoj polovini 1960. postojao je zadovoljavajući broj tradicionalnog tipa šar peja u Hong Kongu. Njih je uglavnom odgajila radnička klasa Kineza i koristila ih za borbu. U kasnijem periodu organizatori borbi su se složili da se odreknu njihovih borbenih aktivnosti i počeli da izlažu pse na izložbama. Sedamdesetih godina pojedini trgovci psima su započeli ukrštanja i prirodnu produkciju "teško naboranog". Hog Kong je prvo i jedino mesto odakle je šar pej počeo da se vodenim putem prevozi u ostale delove sveta, zato Hong Konški kinološki Savez želi da zaštiti i promoviše ovu rasu.
 
Čuvanje i nega
Šar pej dobro podnosi zatvoren prostor sve dok se dovoljno izvodi. U toku šetnje, uvek treba da bude iza ili pored gazde, nikako ispred. Osetljiv je na vrućinu, naročito zbog izborane kože. Treba da izbegava vruće vreme, da što više provodi u hladu i da uvek ima dovoljno sveže vode. Potrebna mu je kvalitetna hrana zbog čestih problema sa alergijama.
Dlaka se ne šiša, ali se redovno češlja. Ova rasa nema poddlaku. Dlaka im opada i tada treba često da se kupaju i četkaju, kako bi im izrasla nova.
Zdravstveni problemi
-         problemi sa bubrezima (amolydosis)
-         groznica (Familia Shar Pei fever – FSF)
-         bolesti kože,
-         alergije (na žitarice, gluten, šećer...)
-         bolesto oka (entropion)
 
Životni vek oko 10 godina
Opšti izgled: jak, kompaktan. Šar pej podrazumeva "peščanu kožu". Koža mora biti tvrda i rapava, dok dlaka mora biti kratka i čekinjasta. Zbijen je i naboran svuda po telu u stadijumu šteneta. Kod zrelog psa jasni nabori su dopušteni samo oko čela i grebena.
Proporcije: Dužina tela od grudne kosti do sednih kvrga približno je jednaka visini grebena. Ženke mogu imati neznatno duže telo. Dužina njuške je približno jednaka dužini lobanje.
Temperament: Energičan i okretan. Smiren, nezavistan, odan i srdačan prema ljudima.
Glava
Lobanja: Velika je i okrugla u osnovi ali širokog i ravnog čela.
Stop: Umeren.
Nabori: Nabori na čelu moraju biti očigledni ali ne smeju zaklanjati oči. Kinezi opisuju glavu kao "Vu Lo Tau" misleći na "tikvast" oblik glave. Nabori na čelu imaju oblik oznaka koje liče na neke Kineske simbole dugovečnosti. To je bitno za rasu jer simboli dugovečnosti pojavljuju se samo u familiji velikih mačaka, kakve su tigrovi i lavovi. Kod pasa, samo kod rase mastifa.
Lični deo
Nos: Veliki i širok. Poželjno crn, svetlije boje dozvoljene su kod svetlije obojenih pasa.
Njuška: Srednje duga, široka u korenu, neznatno se sužava ka nosu.
Usta: Plavičasto crni jezik i desni su u prednosti. Ružičasti ili prošarani pegama, dozvoljeni su samo kod svetlije obojenih pasa, kao naprimer boje laneta ili krem. Jake vilice: Oblik usta gledano s vrha trebao bi biti kao okruglast crep, poznat kao "Roof Tile Mouth" - crepolika usta, ili sa širokim vilicama u obliku žabljih usta, poznat kao "Toad Mouth" - žablja usta. Kod oba tipa treba postojati jak zagriz.
Zubalo: Perfektan, pravilan i kompletan makazast zagriz, pri čemu gornji zubi bez razmaka preklapaju one u donjoj vilici i usađeni su vertikalno.
Oči: Srednje veličine. Bademastog oblika. Po mogućstvu tamne. Svetla boja očiju je nepoželjna. Funkciju očne jabučice ili očnog kapka, ni u kom slučaju ne smeju remetiti nabori kože ili dlaka. Bilo koji znak iritiranja očne jabučice, konjuktive ili očnog kapka krajnje je nepoželjan.
Uši: Male, debele, oblika jednakostraničnog trougla, blago zaobljene na vrhu. Dobro su napred ka očima usmerene, priležuće uz lobanju. Široko postavljene i zatvorene uz lobanju. Uspravne i stojeće uši su dozvoljene ali nisu poželjne.
Vrat: Jak, mišićav, sa malo slobodne kože na guši. Višak kože ne treba da bude preter
Telo: Višak kože na telu je kod zrelih pasa krajnje nepoželjan.
Greben: Blagi nabori kože na grebenu.
Leđa: Vrlo snažna i ravna, sa veoma jakom kičmom.
Grudni koš: Širok i dubok.
Rep: Različiti su načini nošenja repa. Najčešće je uvijen, duplo zarolan, u većem ili manjem prstenu. Rep mora biti jak i čvrsto nošen iznad bedra.
Prednji deo: Plećke mišićave, dobro položene i iskošene. Prednje noge umereno duge, malo duže od dubine tela. Dobar kostur. Došaplje malo iskošeno, jako i elastično.
Zadnji deo: Snažan i mišićav. Umereno uglovan. Skočni zglob dobro spušten.
Sape: Srednje veličine, kompaktne, dobrih jastučića, prsti dobro uzglobljeni.
Kretanje: Slobodno i harmonično, snažno.
Dlaka: Kratka, tvrda, čekinjasta i ravna po mogućstvu. Bez podlake. Ne srne biti duža od 2,5 cm. Nikada se ne trimuje.
Boja: Sve boje crne, plavo crne, crne sa nagoveštajem rđasto-braon, crvena, jelenja. Krem boja je dozvoljena ali nije poželjna.
Visina: 47,5-57,5 cm.
Težina: 20-32,5 kg.
Ako pas ne dostiže ovu veličinu i težinu ne treba biti teško kažnjen. Mora se razumeti da je tradicionalni šar pej propustio ovu veličinu još 1949. Kantoni su preferirali većeg psa koga su nazivali "High Head Big Horse" (jaka glava, veliki konj). Zato veličina treba dosezati 57,5 cm ili manje, a ženke nešto niže. Preko 57,5 cm nije poželjno u strahu od mešanja (ukrštanja) rasa u uzgoju.
Greške: Svako odstupanje od gore navedenog smatra se manom, čije ocenjivanje stoji u taćnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
Glava: Suviše teška glava i vilice.
Usta: Suviše velika usta ili previše ispunjene usne, koje mogu smetati psima pri zagrizu, kada se koriste kao lovački psi.
Oči: Ektropijum, entropijum.
Uši: Velike uši, nisko usađene, koje nisu usmerene ka očima.
Telo: Ulegla ili ispupčena leđa. Previše nabora na telu, na prednjem i zadnjem delu kod zrelih pasa.
Rep: Padajući rep (opušten)
Šape: Izvrnute šape.
Dlaka: Dlaka duža od 2,5 cm.
Boja: Mešavina boja black and tan, mrlje po telu. Tigravost nije prihvatljiva. Ova obojenost će ukazivati na mešanje rasa u uzgoju.
N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Mops


Temperament
Mops je razdragan pas bezbrižnog stava. Energičan je i živahan, odan i vezan za porodicu, pas koji će vas sigurno svakodnevno nasmejati. Veoma je inteligentan, pa mu brzo dosadi jednolična dresura, tako da morate stalno da smišljate inovacije. Umeju da budu malo tvrdoglavi kad osete da su mentalno stabilniji od ljudi oko njega. Mopsovi su jako osetljivi na ton vašeg glasa, pa su glasne grdnje nepoželjne. Potreban im je vlasnik koji je smiren, ali strog, pouzdan i postavlja dosledna i jasna pravila ponašanja. Mops svakako nije ni prgav ni glup pas. Dobar je čuvar, ali nije lajav. Odlično se slažu i sa decom i sa drugim životinjama i psima, i rado dočekuju goste.
Budite dosledan vođa svom mopsu. U suprotnom, vaš pas može da postane ljubomoran, previše zaštitnički nastrojen, može da štiti neka mesta u kući kao što su delovi nameštaja. Takvo ponašanje nastaje samo ako dopustite psu da preuzme kontrolu. Čak iako se desi da mops ispolji neželjeno ponašanje, to se može ispraviti promenom vašeg stava prema njemu.
Poreklo
Mops je jedna od starijih rasa pasa i veruje se da je nastao negde u Aziji, u četvrtom veku pre nove ere. Nejasno je da li je nastao od kratkodlakog pekinezera, malog buldoga ili jedne retke vrste francuskog mastifa. Mops je bio miljenih britanskog umetnika Hogarta, koji je svog psa ove rase smestio u više svojih dela. Od 16. veka postaje modni pas evropskih dvorova, a vrhunac popularnosti doživeo je u viktorijansko doba. Tibetanski manastiri su čuvali mopse kao ljubimce. Imali su ga princ Vilijem II i Napoleonova žena Džozefina. Priča se da Napoleon nije hteo da Džozefinin mops spava sa njima i da mu je ona na to odgovorila da u tom slučaju ni ona neće da spava sa Napoleonom. Dok je bila u zatvoru, Džozefina je Napoleonu slala tajne poruke u ogrlici svog mopsa koga je zvala “Fortune” (sreća). Kada su Englezi osvojili Kinesku carsku palatu 1860. godine, pronašli su nekoliko pugova i pekinezera, koje su odneli u Englesku.
Ovo je jedina rasa koja ima tri zvanična imena: pug, mops i carlin.
 
Uslovi odgoja i nega
Mops odlično podnosi život u stanu. Prilično je neaktivan u zatvorenom prostoru, dvorište mu nije neophodno. Ne podnosi ni previsoke ni niske temperature, pa ga tada što više držite u kući, na optimalnoj temperaturi.
Potrebne su mu svakodnevne šetnje. U toku šetnje, pas uvek mora da bude iza ili ispred čoveka, jer ukoliko je pas ispred, dopuštate mu da „vodi čopor“. Voli energičnu igru i to ga održava zdravim. Ipak, vodite računa da ne preterate sa treningom i prestanite ako čujete da pas krklja i otežano diše.
Kratka dlaka se lako održava, dovoljno je povremeno četkanje. Kupajte ga samo ako je neophodno, ali ga nakon toga dobro osušite da se ne bi preladio. Redovnočistite nabore na licu. U sezoni linjanja, mopsi se prilično linjaju.
 
Mogući zdravstveni problemi
-         Pug (mops) se lako prehladi, osetljiv je na vruću i hladnu vodu.
-         Sklonost ka alergijama, problemi sa kožom
-         Kratka njuška izaziva hronične disajne probleme (krkljaju i hrču)
-         Encefalitis (PDE – Pug Dog Encephalihis) nastaje obično između 2. i 3. godine života. Razlog nije poznat
-         Carski rez često potreban zbog veličine glave štenaca
-         Problemi sa očima (keratitis, suzenje)
-         Sklonost ka gojaznosti
 
Životni vek 12 do 15 godina
 
Opšti izgled: Izrazito kvadratičan i dežmekast. On je „multum in Parvo (mnogo mase u malom prostoru), uobličen kompaktnom masom, napetom-dežmekastom proporcijom i čvrstinom muskulature.
 
Karakteristike: Mnogo šarma, dostojanstva i inteligencije.
 
Narav: Uravnotežen, radostan i živahan.
 
Glava i lobanja: Velika, okrugla glava, ali ne jabučasta, bez udubljenja na lobanji. Njuška kratka, zatupasta i kvadratična, nije savijena. Jasno ograničeni nabori.
 
Oči: Tamne, veoma velike i oblika kugle, sa blagim i brižnim pogledom.
 
Uši: Tanke, male, mekane kao crni somot. Dozvoljena su dva načina nošenja ušiju: ražino uvo - malo, padajuće uvo, postrano i unazad uvijeno i usna školjka je jasno vidljiva, ili uvo kao dugme - usna koža naborana ka napred, vrh uva leži prisno na lobanji, tako da unutrašnjost uva nije vidljiva, vrh uva je usmeren u pravcu oka. Ovakvo uvo je najcenjenije.
 
Njuška/zubalo: Neznatan predgriz, ukršteno zubalo. Maksimalno su nepoželjni vidljivi zubi ili jezik. Široka donja vilica sa sekutićima poredanim u jednom redu.
 
Vrat: Blago savijen, pri tome odaje utisak kako nosi šlem, jak, debeo i izražene dužine, tako da glavu može ponosno nositi.
 
Prednji deo: Veoma snažne noge, ravne, srednje duge i postavljene dobro pod telo. Veoma kose plećke.
 
Telo: Kratko i dežmekasto-široke grudi, rebra dosežu daleko unazad. Ravna leđa, niti iskrivljena, niti popustljiva.
 
Zadnje noge: Veoma snažne noge, srednje duge, dobro uglovan koleni ugao, postavljene dobro pod telo. Posmatrane od pozadi ravne i paralelne.
 
Šape: Niti duge kao zečije, niti su okrugle kao mačije. Dobro jedan od drugog odmaknut prst. Crni nokti.
 
Rep: Uvrnut, visoko usađen, zavijen iznad kukova koliko je moguće. Dvostruko zavijen rep je veoma poželjan.
 
Kretanje: Posmatrano od napred noge su postavljene dobro pod plećke. Šape se pružaju ravno napred, nisu uvijene ni unutra ni napolje. Kretanje zadnjih nogu takođe korektno. Prednje noge pružaju se daleko, zadnje noge slobodne u kretanju, sa dobrom akcijom iz kolena. Lako savijanje zadnjih nogu tipizira iskorak.
 
Dlaka: Fina, ravna, meka, kratka i sjajna, niti hrapava niti vunasta.
 
Boja: Srebrna, apriko, srnasta ili crna. Ove boje ponekad čiste u kontrastu. Crne pruge (jeguljaste crne pruge od potiljka do kraja repa) i maska su za isticanje. Oznake čisto ograničene, i sve, maska, uši, fleka na guši, oznaka na čelu (engl. diamant), jeguljasto su crne koliko god je moguće.
 
Veličina/masa: Idealna masa 6,3-8,1 kg.
 
Greške: Svako odstupanje od gore navedenog smatra se manom čija ocena stoji u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
 
N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Patuljasti Šnaucer


Opšti izgled: Patuljasti šnaucer je po mogućstvu, što tačnija umanjena slilka srednjeg šnaucera, sa očuvanim svim osobinama i odlikama. On se razlikuje od ovoga samo po veličini i ponašanju, pri čemu odlike patuljastog psa dolaze do izražaja.
Glava: Glava patuljastog šnaucera je izdužena i bez ispupčenih obraza. Njena celokupna dužina (od vrha nosa do zatiljne kosti( odnosi se prema dužini leđa (greben, odnosno prvi grebeni pršljen do korena repa) otprilike kao 1:2. Stop je umeren. Gornji deo glave je ravan i paralelan sa nosnikom. Čeljusti su snažne i završavaju se u potpunosti nosnom pečurkom. Svaka degenerativna pojava na glavi je mana.
Zubalo: Patuljasti šnaucer ima normlano, snažno, makazasto zubalo.
Uši: Uši su visoko postavljene i ravnomerno odsečene.
Oči: Tamno okruglasto oko ne srne da bude izbuljeno i mora biti dobro postavljeno u glavi.
Vrat: Vrat je dugačak, plemenito zasvođen i snažno sa trupom povezan i nikada ne treba da bude suviše debeo, suviše kratak ili prav. Podgušnjak (fanon) je mana.
Trup: Umereno široke grudi su sa pljosnatim rebrima i dosežu pri dobroj zasvođenosti rebara do preko lakta. Prsa su izrazito isturena. Trbuh je umereno pribran. Slabinski deo je čvrst. Leđa pokazuju blagu zasvođenost. Celokupna dužina je otprilike ista kao visina grebena. Sapi su lepo zaobljene. Patuljasti šnaucer je proporcionalan kao svaki šnaucer, čvrsto zbijen, a ipak skladno građen.
Rep: Visoko usađen rep je odsečen iza trećeg članka.
Prednje noge: Kosa plećka, korektno postavljen lakat i sa svih strana posmatrano, prave i međusobno paralelne prednje noge.
Zadnje noge: Dobra uglovanost zadnjih nogu sa snažnim, izdašnim korakom.
Šape: Poželjne su mačije šape.
Dlaka: Patuljasti šnaucer je oštrodlak. Što je dlaka tvrđa, to je bolje. Oči su lako oivičene kitnjastirn stršećim obrvama. Čeljusti krasi oštra brada. Dlaka takođe treba da bude oštra na gornjem delu glave i na nogama.
Boja: Biser so, crni, crno srebrni, beli.
Visina: Visina patuljastog šnaucera je između 30 i 35 cm, za mužjake i kuje su iste mere. Srednja mera ove određene visine je odgajivački cilj. Svako prekoračenje visine, kao i nadgrađenost je mana.
Sve druge pojedinosti standarda odgovaraju standardu srednjeg šnaucera.

Škotski Ovcar - DUGODLAKI


Temperament
Škotski ovčar (Koli) je visoko inteligentan pas. Osetljiv je, blage naravi, umiljat, lako uči i odan je. Uglavnom se dobro slaže sa drugim životinjama i ostalim psima. Po prirodi su ovčarski psi, pa im dok su mali treba braniti da teraju ljude. Poverljiv je, razigran i poslušan. Zaštitnički se odnosi prema članovima porodice, naročito prema deci. Generalno su prijateljski raspoloženi i prema ljudijma i prema životinjama.
Koli ima odličan osećaj za prostor i lako se snalazi u nepoznatom okruženju. Veoma su aktivni i energični na otvorenom prostoru. Treba ih dobro socijalizovati kako ne bi razvili strah od nepoznatih ljudi.
Koli nije ni malo agresivan, ali može da bude oprezan sa ljudima ako oseti negativne vibracije ili psihičku nestabilnost.
Ovom psu su neophodne svakodnevne duge šetnje sa vlasnikom ili članovima porodice. Potreban mu je stabilan, strog, ali smiren vlasnik koji ume da postavi pravila i da ih se pridržava. U protivnom, koli može da postane svojeglav, tvrdoglav i lenj. Treba ga dresirati nežno i autoritativno, ili će koli prestati da sarađuje.
Koli je čist pas i lako nauči higijenske navike.
 
Poreklo
 
Tačno poreklo ovog psa nije poznato, ali se zna da potiče od starih vrsta pasa stočara. Vekovima, škotski ovčar nije poznat van granica Škotske. Raniji primerci ove rase bili su manji, sa širom glavom i njuškom i koristili su se za spašavanje iz vode, čuvanje stada i vođenje stoke na pijace Škotske i Engleske. Naziv su dobili po škotskoj ovci crne glave po imenu „koli“. Od 1860. godine, kraljica Viktorija je imala ove pse, pa im popularnost porasla. Imao ih je i J.P. Morgan, kao i mnogi drugi bogataši tog vremena.
Krajem XIX veka, koli je ukrštan sa ruskim hrtom (barzoj), kako bi se dobila plemenitija, uža glava i šiljata njuška. U to vreme su jedino takvi psi mogli da pobeđuju na izložbama. Tako i danas postoje dva tipa kolija: koli ovčar (kratkodlaki) i izložbeni koli (dugodlaki škotski ovčar), mnogo popularniji. U stvari, reč je o istoj rasi, sa razlikom u dužini krzna.
Neki od njegovih talenata su: spašavanje, vođenje slepih, čuvanje stada, pa i gluma. Ovaj pas je neverovatnu popularnost dobio ulogom u filmovima o čuvenom psu „Lesi“ koji je prvi put snimljen 1943. („Lesi se vraća kući“), a 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lesi u 100ikona svih vremena.
 
Zdravstveni problemi
Koli je prilično zdrav i otporan pas. Može da ima probleme sa očima (PRA). Moguća je displazija kuka koja može dadovede do hromosti i artritisa. Na jakom suncu, potrebno im je namazati nos zaštitnom kremom, jer im je njuška osetljiva na sunce.
 
Uslovi odgoja i nega
 
Škotski ovčar može da živi u stanu, ako se dovoljno šeta i trenira. Nije aktivan u zatvorenom prostoru, pa bi bilo dobro da mu je na raspolaganju dvorište. Osetljiv je na toplotu, pa mu u letnjem periodu treba obezbediti hlad i dovoljno vode.
Koliju su potrebne svakodnevne duge šetnje i dosta treninga. Povremeno ga treba pusti da se istrči na bezbednoj površini.
Duga dlaka se lako prlja i treba ga redovno četkati, najmanje jednom nedeljno,  kako bi ostao uredan i čist. Prilikom četkanja treba paziti da se ne ošteti poddlaka. Moguće je da se krzno jako umrsi, i tada je bolje iseći deo koji se umrsio, jer četkanje može psa da boli. To naravno važi ukoliko ne pripremate psa za izložbu. Kupajte ga kada je neophodno. Dugodlaki koli se prilično linja dva puta godišnje. 
 
Životni vek: 14 do 16 godina
 
FCI standard: 
Opšti izgled: Predstavlja psa velike lepote sa mirnim dostojanstvom. Pri tome nijedan pojedini deo nije neproporcionalan u odnosu na ukupan izgled.
 
Karakteristika: Građa tela je obeležje snage i aktivnosti. Nije zdepast i bez bilo kakvog traga grubosti. Izraz je od najvećeg značaja. Ako posmatramo relevantne oznake one su obeležene savršenom uravnoteženošću i pozitivnom zajedničkom postavkom lobanje i ličnog dela, kroz veličinu, formu, boju i položaj očiju, i korektno usađenim i pravilno nošenim ušima.
Narav: Prijateljska, bez bilo kog traga nervoze i agresivnosti.

Glava i lobanja: Osobenost glave je od velikog značaja. Ona mora biti posmatrana u odnosu na veličinu tela. Posmatrana od napred ili sa strane iskazuje se glava sa jednim dobro zatupastim, suvo izrezanim klinom, glatkih spoljašnjih linija. Lobanja je ravna i postepeno se postrano sužava u ravnu liniju od ušiju do vrha, crne nosne pečurke, bez isticanja kostiju obraza, a njuška nije ni debela ni špicasta. Iz profila gornje linije lobanje i ličnog dela su paralelne, ravne i gotovo iste dužine. One su razdvojene blagim ali ipak primetnim stopom. Srednje tačke između unutrašnjih očnih uglova (to je istovremeno centar korektno postavljenog stopa), predstavlja središnu tačku uravnotežene dužine glave. Završetak ravne, dobro zaobljene njuške je zatupast, nikada kvadratičan. Donja vilica je snažna i dobro oblikovana. Dubina lobanje od nadočnih lukova do donje ivice donje vilice nije prevelika.
Nosna pečurka u načelu crna.
Oči: One su veoma značajno obeležje i daju psu umiljat izgled. Srednje velike (ni u kom slučaju vrlo male), postavljene nešto ukoso, bademaste, tamno kestenjaste, izuzev kod blu-merla, kod kojih su oči često (jedno ili oba potpuno ili jedno ili oba delimično) plave ili plavo tačkaste. Izraz je pun inteligencije, sa živahnim i opreznim pogledom kada je pas na oprezu.
Uši: Male, usađene niti blizu niti daleko jedno od drugog, u mirovanju unazad postavl­jene, ipak čim se probudi pažnja nošene su ka napred i poluuspravne, pri čemu su dve trećine uha uspravne, a gornja trećina je prirodno preklopljena napred do ispod vodoravne linije preloma.
Zubalo: Zubi su dobre veličine, vilice snažne sa perfektnim, pravilnim i potpunim makazastim zubalom pri čemu sekutići gornje vilice bez razmaka prekrivaju sekutiće donje vilice. Zubi stoje vertikalno u vilici.
Vrat: Mišićav, pun snage, prikladne dužine, dobro zaobljen.
Prednje noge: Lopatice kose i dobro uglovane. Prednje noge ravne i mišićave, pri čemu laktovi nisu niti na unutra niti na napolje postavljeni. Kosti nisu prejake.
Telo: U odnosu na visinu grebena nešto je duže. Čvrsta leđa sa blagim zaobljenjem iznad slabinskog dela. Rebra dobro zaobljena. Duboke grudi, pri tome iza plećki prilično široke.
Zadnje noge: Butina mišićava, suva i žilava. Koleni zglob dobro uglovan. Skočni zglob nisko postavljen i pun snage.
Šape: Ovalne sa dobro napunjenim tabanima. Prsti na prednjim šapama dobro, a na zadnjim nešto manje opruženi i prikupljeni jedni uz druge.
Rep: Dug, njegov koštani kraj dopire najmanje do skočnog zgloba. U mirovanju nošen opušteno i blago zavijen na vrhu. Pri uzbuđenju može biti nošen nešto višlje, ali nikad iznad leđne linije.
Kretanje: To je očigledna, karakteristična osobina rase. Dobro građen pas nikad ne okreće laktove u polje, ipak prednje šape se pri kretanju umereno približavaju. Isprepletano, ukršteno ili kotrljajuće kretanje maksimalno je nepoželjno. Posmatrano od
pozadi zadnje noge su od skočnog zgloba do zemlje paralelne, ipak ne preblizu jedna dru­goj. Posmatrano sa strane kretanje je tečno. Snažne zadnje noge sa jakim potiskom. Poželjan je odgovarajuće dug iskorak, koji treba da je lak i bez napora.
Dlaka: Odgovara linijama koje ocrtavaju telo, veoma gusta. Pokrovna dlaka je ravna, tvrda na dodir. Podlaka meka kao krzno i veoma gusta, potpuno pokriva kožu. Griva i kragna bujno odlakani. Na njuški i licu, kao i vrhovima ušiju ravna i kratka. Osnova ušiju sa dugom dlakom. Prednje noge dobro odlakane. Na zadnjim nogama iznad skočnog zgloba dobro odlakane, ispod je kratka i ravna dlaka, rep odlakan veoma bogato.
Boje: Tri priznate boje: karbonizirano-bela, trobojna i blu-merl.
Karbonizirano-bela: Svako šatiranje od svetlo-zlatne do satenske-mahagoni ili šatirana karbonizirana. Svetla boja slame ili krem boja su maksimalno nepoželjne.
Trobojni: Preovlađuje crna sa bojama satena sa ponekim paležom na nogama i glavi. Nepoželjni su crveni refleksi na crnoj podlozi.
Blu-merl: Preovlađuje jasna srebrnasto-plava, sa crnim flekama ili crno-mramorastim paležom. Na sedlu su poželjne oznake boje kore za štavljenje kože ali njihovo odsustvo ipak ne treba kažnjavati. Maksimalno su nepoželjne velike crne fleke, boja škriljca ili rđasti odsjaj na pokrovnoj dlaci ili u podlaci.
Sve predviđene boje mogu imati više ili manje, za kolija tipične bele oznake. Dozvoljene su sledeće pozicije belih oznaka: ćela ili delimično bela kragna, bela prsa, noge i šape, beo vrh repa. Na ličnom delu i/ili na lobanji srne biti bela lisa.
Veličina: Visina grebena - mužjaka 56-61 cm, ženka 51-56 cm.

Mane: Svako odstupanje od predviđenih tačaka treba smatrati greškom čija ocena zavisi od stepena izraženosti.

N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

субота, 29. октобар 2011.

Francuski Buldog


Temperament
Francuski buldog je prijatno društvo, a pri tom, nije previše zahtevan. Veseo je, razigran i odan. Entuzijastičan je živahan, ali nije lajavac niti je glasan. Radoznao je, sladak i uvek spreman da vas nasmeje do suza jer voli da „luduje“. Pametan je i ležeran. Francuski buldog rado dočekuje goste, voli da se igra sa drugim psima, ali najviše voli da bude sa svojom porodicom.
Ako svom psu dozvolite da veruje da je on glavni u kući (alfa čopora), može da postane agresivan i neurotičan. Potreban mu je autoritet, i jedino tako će biti stabilan. Ako osete da niste dovoljo stogi i dosledni, postaće veoma tvrdoglav, pa čak će pokaušati i da ujede. Vlasnik treba da bude strg, ali smiren, dosledan i jako strpljiv u dresuri ovog psa. Adekvatna komunikacija između čoveka i psa je presudna za temperament vašeg ljubimca. Ako napravi grešku, ili se ponaša kako vi ne želite, morate strogim glasom i stavom da korigugujete takvo ponašanje, jer pas reaguje upravo na to.
Francuski buldog je veoma čista pasmina, i većina njih se trudi da izbegne barice. Uglavnom su neplivači, pa vodite računa kada ste u blizini vode. Dobro se slažu sa decom koja umeju da iskažu autoritet prema psu. Neki buldozi prilično balave, mada to nije pravilo. Nemilosrdni su lovci na miševe.
Ne dozvolite svom francuskom buldogu da razvije „sindrom malog psa“.
Istorijat: Kao i sve doge, francuski buldog potiče od molosa iz Epirije i Rimskog carstva. On je u srodstsvu sa pradedovima engleskog buldoga, sa dogolikim psima srednjeg veka i sa velikim i malim dogama Francuske. Francuski buldog, kakav je danas, rezultat je različitih ukrštanja koja su pasionirani odgajivači u regionu Pariza, preduzimali od 1880. U to vreme bio je pre svega, pas nosač tereta u pariškoj centralnoj pijačnoj hali, pas mesara i kočijaša. Svojim neobičnim izgledom i naravi, brzo je našao bolje društvo i dospeo u svet umetnika. Tako se brzo rasprostranjivao.
Prvi rasni savez osnovan je 1880. u Parizu. Prva rodovna knjiga datira od 1885. a prvi standard sastavljen je 1898. u godini u kojoj je „Societe Centrale Canine" priznao fran- cuskog buldoga kao rasu, a već 1887. izložen je prvi pas. Standard je 1931/32. i 1948. izmenjen i 1986. od H.F. ReantR. Triqueta (FCI izdanje 1987.) prerađen. On je još jednom 1994. od strane Camite du Club du Buldogue Francois uz saradnju sa R. Triquetom,nov sastavljen.
Uslovi odgoja i nega
Francuski buldozi odlično podnose život u stanu. Potreban im je prostor, kao i svakom psu. Ne podnose ekstremno visoke ni niske temperature. Veoma su aktivni i potrebna im je svakodnevna šetnja. Igranje zadovoljava deo njhovih fizičkih potreba, ali ne i njihov primalni instikt za šetnjom. Psi koji se ne izvode dovoljno imaju velike šanse da razviju mnoge probleme u ponašanju. Uživaju u trčanju na otvorenoj, bezbednoj površini. Mogao bi satima da se igra i uživa u tome. Neki primerci su energičniji od ostalih.
Francuski buldog se prosečno linja. Dovoljno ga povremeno četkati.
Mogući zdravstveni problemi: Francuski buldozi spadaju u prilično osetljive rase, pa ćete sa njima često ići veterinaru.
-         skloni su udruženim bolestima srca, kičme i očiju
-         česta je potreba za carskim rezom zbog veličine glave šteneta
-         hrču i krkljaju, posebno kada im je toplo imaju problema sa disanjem
-         moguć je toplotni udar, ne podnose vrućine
-         sklonost ka gojenju
Životni vek 10 do 12 godina
Upotreba: Pas za društvo, čuvanje i pratnju.
FCI standrard:
Opšti izgled: Tipičana molos malog formata. Uprkos maloj veličini snažan, u svakom pogledu kratak i prodoran pas, kratke dlake, kratkog lica sa tupim nosem, uspravnih ušiju i prirodno kratkog repa. Mora odavati utisak živahnog, uravnoteženog, veoma mišićavog psa, kompaktne građe i solidne građe kostiju.
Narav: Druželjubiv, radostan, razigran, sportski živahan pas. Naročito pun ljubavi u okruženju svog vlasnika i sa decom.
Glava: Mora biti veoma snažna, široka i kvadratična. Koža koja je pokriva čini približno simetrične nabore i bore. glava buldoga je prepoznatljiva po uvučenoj gornjoj vilici i nos- noj regiji. Lobanja je široka na uštrb dužine.
Gornji deo glave: Lobanja široka, gotovo ravna, sa jako zaobljenim čelom. Istureni nadočni lukovi razdvojeni su posebno razvijenom međuočnom brazdom, koja se ne srne produžavati na čelo. Slabo razvijena potiljna kvrga.
Stop: Veoma jako izražen.
Lični deo: Nosno ogledalo široko, veoma kratko, podignuto. Nozdrve simetrične i dobro otvorene, koso unazad usmerene. Nagnutost nozdrva i uzdignut nos, ipak moraju omogućavati normalno disanje kroz nos.
Nosnik: Veoma kratak, širok. Na njemu su koncentrični, simetrični nabori koji se na gornjoj usni produžavaju nadole. (Nosnik je dug 1/6 ukupne dužine glave).
Vilice: Široke, kvadratične, snažne. Donja vilica pruža se u blagom luku i završava ispred gornje vilice. Pri zatvorenoj njušci predgriz je ublažen savijenom donjom vilicom, ovo savijeno pružanje donje vilice potrebno je da bi se ublažio i jači predgriz.
Zubi: Ni u kom slučaju sekutići donje vilice ne smeju biti iza sekutića gornje vilice. Donji zubni luk je zaobljen. Vilice ne smeju biti postrano razvučene (pomerene) ili uvrnute. Rastojanje između sekutićnih lukova ne treba da je tačno utvrđeno, od osnovnog značaja je da su gornja i donja vilica tako postavljene, da su zubi potpuno prekriveni.
Usne: Debele, nešto mlitavije i crne. Gornja usna susreće se sa donjom na sredini i potpuno pokrivaju zube koji nikada ne smeju biti vidljivi. Gornja usna je u profilu padajuća i zaobljena. Jezik ne srne biti vidljiv.
Obrazi: Dobro razvijeni mišići obraza, ipak nisu ispupčeni.
Oči: Živahan pogled, duboko postavljene oči, prilično daleko od nosnog ogledala, a pre svega udaljene od ušiju. Tamne boje, prilično velike, lepo okrugle, blago buljave i bez bilo kakvog traga belog (beo očni kapak), kada pas gleda napred. Rub kapaka mora biti crn.
Uši: Srednje velike, široke u korenu i na vrhu zaobljene.Usađene visoko, ipak ne preblizu jedno drugog.Uspravno nošene. Usna školjka otvorena ka napred. Koža mora biti tanka i na pipanje mekana.
Vrat: Kratak, blago zaobljen, bez podgušnjaka.
Telo
Gornja linija: Kontinuirano se penje do slabinskog dela, a tada se naglo spušta ka repu. Uzrok ovog veoma traženog oblika su kratke slabine.
Leđa: Široka i mišićava.
Slabine: Kratke i široke.
Sapi: Kose
Grudi: Valjkaste i veoma duboke. Snažno zaobljena, bačvasta rebra.
Predgrudi: Daleko isturene.
Stomak i bokovi: Prikupljeni, ipak ne hrtasti.
Rep: Kratak, nisko usađen, priležući na zadnjicu. Debeo u korenu. Cvorast ili zalomljen. Sužava se ka vrhu. Naročito u kretanju mora ostati ispod horizontale. Dozvoljen ali nepoželjan je rep relativno dug, ali ne duži od skočnog zgloba i sužavajući zalomljen rep.
Prednje noge: Ravne i vertikalne, bez obzira da li se gledaju sa strane ili od napred.
Plećka i nadlaktica: Kratka, debela, isturena, čvrsta muskulatura. Nadlaktica mora biti kratka, laktovi bezuslovno moraju prilegati uz telo.
Podlaktica: Kratka, dobro omeđena, ravna i mišićava.
Šaplje i došaplje: Snažna i kratka.
Šape: Okrugle, male, mačije. Dobar kontakt sa zemljom, blago izvijene. Prsti su veoma kompaktni, nokti kratki, debeli i dobro omeđani. Jastučići su oštri, debeli i crni. Kod tigrastih pasa, nokti moraju biti crni. Kod boje „caille" (riđe tigrasti sa srednjom belom tačkavošću - prepeličasta boja) i „fauve" (riđi psi sa srednjom ili preovlađujućom belom šarenošću) tamni nokti su u prednosti, ali svetli nokti nisu za kažnjavanje.
Zadnje noge: Snažne i mišićave. Nešto su duže od prednjih i zbog toga je zadnji deo uzdignutiji. Bez obzira da li se gledaju sa strane ili od pozadi ravne i vertikalne.
Butina: Mišićava, čvrsta, ne suviše zaobljena.
Skočni zglob: Ravno nisko postavljen, ne prejako uglovan, pre svega ne previše strm.
Došaplje: Snažno i kratko. Buldog od rođenja ne srne da ima zaperke.
Šape: Veoma kompaknte.
Kretanje: Slobodan iskorak. Noge se pokreću paralelno sa srednjom ravni tela.
Dlaka: Lepa, gusta, sjajna i meka kratka dlaka.
Boja: Ravnomerna riđa, tigrasta ili ne, ili sa ograničenim šarama. Tigrasta ili netigrasta riđa sa srednjom ili preovlađujućom šarom. Dozvoljeni su svi prelivi boja, od crvene do bele kafe. Potpuno beli psi pridodaju se psima koji su tigrasto riđi sa preovlađujućom belom šarom. Kada pas ima veoma tamnu nosnu pečurku i tamne oči sa tamnim trepavicama, kod posebno lepih primeraka izuzetno se može tolerisati izvesna depigmentacija u licu.
Veličina/masa: Ne srne biti lakši od 8 kg, ni teži od 14 kg. Kod buldoga dobrog stava veličina stoji u srazmeri sa masom.
Greške: Svako odstupanje od gore navedenog smatra se manom čije ocenjivanje stoji u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
Uzan ili „stopljen" nos, hroničan hrkač. Nepotpuno zatvaranje usana. Svetle oči. Podgušnjak. Labavi laktovi. Strm ili ka napred postavljen skočni zglob. Visoko nošen rep, predug ili nenormalno kratak rep. Istačkan dlačni pokrivač. Preduga dlaka. Depigmentisane usne. Nekorektno kretanje.
Teške greške: Pri zatvorenoj njušci vidljivi sekutići. Pri zatvorenoj njušci vidljiv jezik. Brzo kretanje prednjih nogu. Depigmentisana mesta na licu, sa izuzetkom „caille" i „fauve" pasa.
Diskvalifikacije: Različita boja očiju. Nosna pečurka druge boje osim crne. Prosečen nos. Makazasto zubalo, pri zatvorenoj njušci stalno vidljivi očnjaci. Uši koje nisu uspravno nošene. Kupirane uši, rep ili zaperci. Zaperci na zadnjim nogama. Boja „crna sa paležom", misije siva, „braon". Bezrepost.
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Zlatni Retriver


Temperament
Mnogim ljubiteljima pasa ova rasa je omiljena, a za to postoje mnogi razlozi, od njegove izrazite lepote i neodoljivog šarma, do izuzetnog temperamenta. Zlatni retriveri su veoma umiljati, inteligentni psi, jako privrženi deci. Lako ih je dresirati, vezani su za gazdu i uživaju da mu udovolje, pa su zbog toga jedna od omiljenih porodičnih rasa. Retriver nije ni malo agresivan po prirodi. Prijateljski nastrojen prema svima, pa i prema drugim psima, zlatni retriveri nemaju instikt psa čuvara, pa se za tu ulogu ne preporučuju. Ipak, umeju lavežom glasno da najave dolazak nepoznate osobe. Ima potrebu da uvek bude uz čoveka dominantne naravi u odnosu na psa, koji će mu predstavljati vođu. Potreban mu je svakodnevni psiho – fizički trening da bio bio mentalno zdrav i stabilan pas. Ovom psu treba strog, ali poverljiv, samouveren i dosledan gazda kako bi se izbegli problemi u ponašanju. Obožavaju vodu i plivanje, a neki od njihovih talenata su: lov, praćenje traga, dovlačenje, koriste se kao psi za pronalaženje narkotika, a vešti su i u izvođenju trikova.
 
Poreklo
Retriveri kao specifične pasmine nisu bili poznati do kasnog XIX veka. U početku su lovci koristili španijele, setere ili poentere, ali s razvojem sportskog lova, ali isto tako i modernizacijom lovačkih pušaka, javila se potreba za pasminom čija bi osnovna funkcija bila donošenje divljači (eng. retrieve - pronalaženje; vezano uz lov - naći i doneti ubijenu divljač). Sportskim lovcima trebao je pas koji bi imao dobar nos, mekana usta, poslusan i bez seterskog nagona da "krstare" po lovištu.
Prvi pokušaji stvaranja retrivera bili su 1867. godine u Stafordu, gradiću u Velikoj Britaniji. Lovci su svoje setere ukrštali sa manjim Sv. Johnovim newfoundlandskim psima koji su došli u Veliku Britaniju s newfoudlandskim ribarskim flotama. Tadašnji newfoundladski psi bili su manji i lakše građeni od današnjih. U naredna ukrštanja dodavala se krv engleskog vodenog španijela i kolija sto je vremenom dovelo do razvoja wavy-coated retrievera ili, retrivera kovrdžave dlake - prvog pravog pretka zlatnih retrivera kakve poznajemo danas. Treba naglasiti i to da su seteri i spanijeli koji su korišteni u ukrštanjima tada izgledali bitno drugačije nego što izgledaju danas.
Najzaslužniji za stvaranje zlatnih retrivera bio je Sir Dudley Coutts Majoribanks, kasnije poznat kao Lord Tweedmouth, čiji je uzgoj kreirao prvog pravog zlatnog retrivera. On je 1860. godine setajući Brightonom sa svojim sinom naišao na prekrasno žuto štene koje je bilo vlasništvo jednog brightonskog obućara koji ga je dobio kao naplatu duga od predradnika na imanju Lorda Chichestera. Lord Tweedmouth odmah se zaljubio u štene i nagovorio obućara da mu ga proda. To je štene bilo jedino žuto u leglu crnih wavy-coated retrievera. Lord Tweedmouth nazvao ga je Nous. Nous je 1865. godine ušao u Stud Book of Lord Tweedmouth (knjiga beležaka o parenjima u uzgajivačnici Lorda Tweedmoutha koja sadrži podatke od 1835. do 1889. godine, a koja se čuva u engleskom Kennel Clubu). Nous je 1868. godine paren s Belle, kujom engleskog vodenog španijela koju je Lord Tweedmouth dobio na poklon od svog rođaka Davida Robertsona iz Ladykirka, a rezultat tog parenja bilo je leglo od tri žuta šteneta (Crocus, Cowslip i Primrose) što se smatra temeljem zlatnih retrivera kao posebne pasmine. Pedesetih godina dvadesetog veka obelodanjena je Knjiga beležaka Lorda Tweedmoutha (Stud Book of Lord Tweedmouth) kroz članke koje je pisao njegov praunuk Grof od Ilchestera. Knjiga je tada bila vlasnistvo Lady Pentland, praunuke Lorda Tweedmoutha, a ona ju je poklonila engleskom Kennel Clubu gde se može videti i danas. Na osnovu te knjige engleski Kennel Club 1960. godine službeno je priznao da je pasminu zlatnih retrivera definitivno započeo Lord Tweedmouth svojim uzgojem u drugoj polovini XIX veka.
 
Odgoj i nega
Lako prihvataju zatvoren prostor ako se dovoljno šetaju napolju. Prilično su aktivni u kući i dovoljno im je i manje dvorište. Zahtevaju svakodnevne duge šetnje. Idealno bi bilo da trči za vama dok vozite bicikl ili džogirate. Retriver treba uvek da bude pored ili iza osobe koja ga šeta, jer u očima psa vođa vodi čopor. Obožava da donosi lopticu ili druge predmete koje mu bacate, na primer štap.
Lako se češlja, treba voditi računa da se ne ošteti poddlaka. Spada u pse koji se prosečno linjaju. Dozvoljeno je suvo šamponiranje, a kupanje samo ako je neophodno. Zlatni retriver jako voli da jede, i lako se pregoji, pa vodite računa o balansiranoj ishrani.
 
Zdravstveni problemi
-         kancer
-         displazija kukova
-         Von Vilebrandova bolest (Von Willebrand)
-         Srčane bolesti
-         Problemi sa očima i vidom
 
 
Životni vek 10 do 12 godina
 
Opšti izgled: Simetrican, harmonican, živahan, pun snage, ujednacenog kretanja. Prijateljskog izraza, uravnotežen.
 
Karakteristika: Želja za poslušnošcu, prirodna obdarenost za rad.
 
Narav: Prijateljska, odan poverljiv.
 
Glava i lobanja: Proporcionalna i potpuno formirana, širok gornji deo glave, bez grubosti, dobro postavljena na vrat. Snažna, široka i duboka njuška koja je približno iste dužine kao i lobanja. Izražen stop. Crn nos.
 
Oci: Tamno braon, daleko jedno od drugog postavljeno, taman rub ocnog kapka.
 
Uši: Srednje velike, usadene približno u visini ociju.
 
Zubalo: Snažne vilice sa perfektnim pravilnim i potpunim makazastim zubalom, pri cemu sekutici gornje vilice bez razmaka naležu na donje sekutice. Zubi su postavljeni vertikalno u vilici.
 
Vrat: Dobre dužine, suv i mišicav.
 
Prednje noge: Rame sa snažnim kostima. Plecka je dobro unazad postavljena, duga lopatica, a nadlaktica približno iste dužine, i pri tome postavljena dobro pod telo. Laktovi dobro priležuci.
 
Telo: Proporcionalno, kratke slabine, mocan grudni koš, rebra duga i dobro zaobljena. Ravna gornja linija.
 
Zadnje noge: Slabine i noge snažne i mišicave. Potkolenica dobre dužine, dobro uglovano koleno. Nisko postavljen skocni zglob koji je posmatrano od pozadi ravan, niti unutra, niti napolje isturen, kravlji stav u jacem stepenu nepoželjan.
 
Šape: Okrugle, macije.
 
Rep: Usaden je i nošen u visini leda. Dužine do skocnog zgloba, bez savijanja na kraju.
 
Kretanje: Snažno, sa dobrim potiskom. Ravne i paralelne prednje i zadnje noge. Slobodan i veliki iskorak, pri cemu prednje noge ne pokazuju znake stepovanja.
 
Dlaka: Ravna ili talasasta, sa dobrim zastavicama. Gusta podlaka otporna na vodu.
 
Boja: Svaka nijansa od zlatne ili krem boje, niti crvena, niti mahagoni. Nekoliko belih dlaka, pre svega na grudima su dozvoljene.
 
Velicina: Visina grebena mužjaka 56-61 cm, ženke 51-56 cm.
 
N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalna testisa, potpuno spuštena u skrotum.